Tradicionalna kvarnerska kuhinja puna je mirisa i okusa aromatičnih trava i začina. Bilo da je pred vama tanjur maneštre, brodeta, salse ili tek fritaja, bilje, najčešće samoniklo s tragovima morske soli, detalj je koji starim jelima Kvarnera daje onu posebnu, prepoznatljivu notu. Upravo obilno korištenje začinskog bilja ono je po čemu je kvarnerska kuhinja različita od ostalih dijelova naše obale. Dah prošlih vremena u tim okusima ostao je i danas atraktivan gastronomski doživljaj
Masla, kruva i dva zrna soli… mmm… kako je bilo lipo kad te probudi ritmično udaranje stapa i mišaje i kad onako snen pojuriš u toplo litnje jutro a u kužini te dočeka friški kruv ispod peke i maslo je uprav gotovo… pa namažeš fetu s kraja na kraj kruva, zeru posoliš ... pa se posli napiješ kiselog mlika…
I ove sam nedjelje posegnula za još jednim starim receptom iz (nove) kuharice "Tradicionalna istarska jela". Sjećam se svoje novigradske kolegice s posla, rođene Pazinjanke, koja mi je pričala kako joj je najbolji bio baš krumpir na padelu. I doista, ovo jelo, jednostavno i skromno po namirnicama, predivnog je okusa da mu niš drugega ne rabi. Jušto tako.
Istarska tradicionalna kuhinja počiva na dva osnovna uvjeta: siromaštvu njezinih stanovnika i mašti istarskih kuharica. Imajući pri ruci svakodnevno tek brašna, jaja, maslinovog ulja, sira i povrća iz vrta, mašta je itekako krčila put kreativnosti. Svakodnevno se spremala pašta na 1001 način, u boljim je danima bivala prelivena šugom (umakom) od peradi ili divljih ptica, a tek se u danima svetkovina iznosio na stol pršut, puran ili janjetina.
Ovo je kolač generacija iz minulih stoljeća, kolač moje bake i prabake iz sela Goršeti, na obali rijeke Kupe u Gorskom kotaru. To je pomalo zaboravljeni kolač, kao što su zaboravljena i malena sela na desnoj obali Kupe između Broda na Kupi i Blaževca. Pa, ipak i danas ima poklonika tog starinskog kolača, iz kojeg se šire mirisi kima i masla, a ja sam jedna od tih. S ljubavlju čuvam ovaj recept i nesebično ga poklanjam vama.
U nekom razgovoru ovde na Coolinarici, pricale smo o tikvama i tikvicama pa rec po rec, dodje na red slatko, pa opet rec po rec- recelj.
Moje cool drugarice, narocito one s juga, znaju i pamte ovaj specijalitet…jer zaista ne znam u sta spada..u deserte ili zimnicu….
Gotovo ga je nemoguce spremiti u savremenim uslovima. Ali neka ostane ova prica….Vanja, ovo je za tebe i sve one koji pamte ukus recelja iz cupova udno bakinog i dedinog podruma….
Neobična kuharica bračnog para iz Rovinja sastoji se od petnaestak starih i već zaboravljenih recepata jela koja su ulovljena u moru, isključivo uz pomoć batane, tradicionalnoga ribarskog plovila ravna dna.
ovo je jedan od najboljih (ako ne i najbolji) starinskih kolaca koje sam ikad probala. zahvaljujem se, mema, na ovom prekrasnom receptu. kako vidite na slici ja nisam neka majstorica za dizana tijesta i ono mi nije uspjelo kao vama (a i nadjev mi je iscurio na mjestima). uprskos mojim greskama kolac je bio izuzetno fin. toplo ga preporucujem svim ljubiteljima okusa i mirisa kima.:))))))
Kvarnerska začinska mješavina
Maslo
Tragom recepata naših istarskih nonica – krumpir na...
Istarsko starinsko jelo: Žličari s urihi i kruhon sa...
orahnjača
Kimljovača prabake Agneze
Recelj mog detinjstva
Pjati rovinjske batane
memina kimljovaca prabake agneze
znali ko staje ovo ?
© Podravka d.d. 2003.—2012.
