... ovo je jedan stari poljski recept ... dobila sam ga od jednog mog starog prijatelja iz Poljske prije par godina kada sam bila kod njega na ručku ... onda ih je radio i svidjele su mi se ... zametnula sam taj papirić s napisanim receptom i sinoć ga našla ... danas su odmah došle na red: ovi prefini zavežljajići punjeni su sirom i preliveni super jednostavnim umakom
Još jedan recept iz mamine bilježnice, ne znam tko je bila Ela, samo se sjećam da su uvijek krasili naš božićni stol. Mislim da je pravo vrijeme da ga podijelim sa vama :))
Tradicionalni specijalitet poljske kuhinje, najsličniji talijanskim raviolima i našim tačkrlama. Rade se u slatkim i slanim varijantama... evo jednog primjera slane varijante!
Ravioli su zahvalni,jer se mogu nadjevati najrazličitijim punjenjima, pa će i spravljeni od klasičnog tijesta, uvijek biti posebni…i posebno fini :). Tako da po pitanju punjenja uvijek možete prepustiti mašti na volju.
Cappelletti (što na talijanskom znači "mali šeširi") su tjestenina koja potječe iz talijanskih regija Reggio Emilia i Romagna. Imaju oblik srednjevijekovnog šešira veličine jednog zalogaja. Prvi pisani zapis, recept, datira još iz 1200-tih godina. Dok su u Reggio Emilia ipak "popularniji" tortellini, u regiji Romagna cappelletti su vrlo česti i kao dodatak u juhama, osobito za svečanih božićnih večera. Nadjev tipičan za Romagnu bazira se na siru ricotta (ili sličnih) u kombinaciji s raznim vrstama usitnjenog mesa.
Rafijoli su tradicionalni kolač koji se peče u imotskim kućama o velikim blagdanima ili svečanostima. Mogu dugo stajati i drže svježinu, no njihova finoća je glavni razlog da nema baš puno stajanja, odmah se pojedu. I danas u Imotskom je običaj, kad se u selu spremaju svatovi, da svaka kuća peče kolače i nosi ih u kuću gdje je svadba. Najčešće su to upravo rafijoli, jer su fini, a nisu lako pokvarljivi. Oni ih pečene pakiraju na zlatne papirne tanjure i zamataju u celofan.
Posto sam imala malo vise vrimena za pripremit danasnji rucak,
umisto obicne paste na bolonjez, napunila sam raviole i djecu
obradovala novim kombinacijama.
Drevni dalmatinski kolačići toliko su divni i tako puna okusa da ih odavno ne pripremaju kao nekad, samo o blagdanima i svečanostima, nego koriste svaku priliku da se njima oslade.
Punjene tjestenine ili punjeni jastučići, specijaliteti su kuhinja širom svijeta. Pripremaju se na razne načine, raznih oblika i naziva: u Italiji to su tortelini, u Poljskoj pierogi, u Rusiji peljmeni, u Egiptu sanbusak, u Kini wan-tan, u Japanu gyoza, u Sloveniji žlinkrofi, u Njemačoj maultaschen i u drugim zemljama pod raznim nazivima. Probavši ovog ljeta originalne Schwäbische Maultasche u meni se probudio još jedan novi kulinarski izazov. Pogledala sam razne recepte i izabrala ono najzanimljivije pa sve prilagodila svom načinu kuhanja. Tako su minulih dana punjeni jastučići od tjestenine osvanuli i u mojoj kuhinji. Vrlo su ukusni ali i vrlo praktični za duboko zamrzavanje. Mogu se raditi manji oblici kao prilog za juhe, ili oni nešto veći, koji se mogu poslužiti kao samostalno jelo uz razne salate. Recept je ovdje i uz malo volje i vremena trud će vam se zaista isplatiti……
Mene tjestenina baš hoće. Volim praviti tjesteninu sama, mijesiti, biti u dodiru sa tijestom, brašnom. Jednom je u šali moja mama rekla:"..ti si u prošlom životu bila debela Talijanka sa čoporom djece i stalno si mijesila…". Paaa, kad sam zamislila tu sliku, nije mi bila mrska, dapače, sviđa mi se ta pomisao!
Domaći tortelini
Pierogi
Ravioli sa sirom
Ela kolačići
Pierogi
Ravioli punjeni “zelenjavom” i sirevima
Cappelletti s pršutom u aromatičnom umaku od zelenog bilja
Imotski rafijoli moje strine Ančice
Ravioli s mljevenim mesom i ABC sirom
Punjena tjestenina
Rafioli
Ravioli sa umakom od pecenih paprika
Punjeni jastučići iz moje kuhinje
Ravioli sa sirom i šunkom
Raviole sa bundevom
© Podravka d.d. 2003.—2013.
