... još jedna zimska namirnica koja je neizostavna u mojoj kuhinji – leća… spremam je na razne načine, a najomiljenija mi je u verziji krem juhe (tur. Ezo Gelin Çorbasi) koju spremam po tradicionalnom turskom receptu, uz poneku varijaciju na temu…
Ovih se dana na jugu Indije slavio praznik zetve Pongal. Ovdje u Engleskoj moja obitelj indijsku tradiciju obiljezava uglavnom kroz kuhinju. Tako smo pripremili nekoliko neobicnih i malo modernijih jela s kokosom. Evo jednoga od njih.
Leca, sareni pasulj, celer, luk, malo djumbira i ljutog sosa, daje divan ukus ovom jelu. Dovoljan je sam za sebe kao obrok uz neki dobar hleb, a mesoljubci mogu da dodaju i neko suvo meso ako zele.
Tradicionalna turska gusta juha od leće i kumina. Postoje razne verzije, ja vam prenosim jednu jednostavnu, osnovnu verziju koju sam dobila od majke mojeg prijatelja. S jedne strane jednostavna, s druge jako ukusna i zasitna.
Trazeci recept za zelenu lecu, ovaj sam zanimljivi sos nasla u knjizi Delie Smith „How to cook“. Evo sto pise u uvodu: „Svi koje poznajem u svijetu kuhanja i cateringa jednoglasno se slazu da je ovo najbolji recept s lecom ikada izmisljen.“ U restoranu Shauna Hilla, autora recepta, sluzi se uz jakobove kapice, a moze se sevrirati i kao topli umak uz bilo koje meso na zaru. Prosudite sami. (Fotografija je mala sala, kolaz od hrane koji sam slagala sa svojim trogodisnjim sincicem.)
super fini, a istovremeno zdravi recept s lecom… naucila ga na novoj godini jer u Istri kažu da se leća mora jesti 1.1. da bi imao vise novaca…Lana je cura koja me to naučila.
U Spaniji je socivo vrlo cesto na stolu kao deo tradicionalne kuhinje, ali ja sam nasla laganiju verziju u vidu ove salate…inace, ona je vrlo kompletna tako da moze zameniti celi obrok