hrvojka-r-s
recept
05.08.2012.
Kao svako dijete mrzila sam jesti juhe. A onda na jednom kružnom putovanju po Italiji, nakon što smo kasnili u Rim zbog kvara autobusa , umjesto u hotelu, u gluho doba noći poslužili su nam večeru u jednom simpatičnom malom restoranu. Prvo, naravno - juha, na koju sam frknula nosom, ali ipak već dobrano gladna ipak probala i iznenadila se koliko je ukusna. Ispraznivši tanjur, povukla sam konobara za rukav, pokazala prazan tanjur i rekla mu "Hej, ti molto bene ova tvoja juha!". Za taj kompliment bila sam nagrađena širokim osmjehom i još jednim prepunim tanjurom juhe.
Dugo godina sam pokušavala dobiti taj okus poznate minestrone, i tek ovog ljeta sam uspjela - poput Prousta, ovaj okus me vratio u srednjoškolske dane, u kasnu večeru i mamino čuđenje, kako to da postoji juha koja se meni sviđa. A sad u ove vruće dane, osobito godi. Jer, jedemo ju hladnu - sobne temperature i jako osvježava!