U davno vrijeme ljudi su radili jednostavne slastice, s minimalno sastojaka, ali s maksimalno okusa. Ovaj kolač se obično pekao za Božić ili Uskrs, kad god ga pečem, arome meda, ruma , limunove korice i cimeta, se tako šire kućom da stvarno osjetim blagdanski ugođaj…
Već je objavljen sličan recept, pa sam bila u dilemi da li da napišem samo komentar ili još jednu verziju. Pogled u onu bakinu tekicu je bio presudan – vidite kako se zovu, a pored je još naknadno dopisano – "veoma dobre". E ako su i za moju baku (koja bi, da je živa, sada imala 105 godina), ovo bile starinske štanglice, onda recept datira iz hiljadu osamsto i neke… možda malo modifikovan, ne vjerujem da se u to doba vanilin šećer prodavao u kesicama… a ko zna, možda i jeste…
Recept potječe sa otoka Korčule gdje je poznata slastica, star je više od 100 godina. U originalnom receptu umjesto praška za pecivo, ide amonijeva sol (hirschhornsalz). Dok se peče miriše grdo, ali ukus nadomješta sve, a vama amonijeva sol ni ne teba, ako imate prašak za pecivo ili sodu bikarbonu.
Ovo je recept moje drage bake, koja je od svojih 85 godina života, 65 provela (uglavnom) pripremajući kolače i ostale delicije. Nije ni mogla ni željela otvoriti vlastitu slastičarnu, umjesto toga mi je s veseljem u srcu ostavila u baštinu neprocjenljivo bogatstvo – svoje recepte. Ovo je hommage baki Anni.
Evo jednog starog,ali dobrog recepta.U mojoj obitelji ovo je jedan od najstarijih kolaćića i isproban je već milion puta.Doduše,već sam i pomalo zaboravila na ove školjkice .Ali ipak sam ih izvukla iz prašine(doslovno!!!tri dana sam bila u potrazi za mojom starom bilježnicom jer se nisam mogla sjetiti omjera sastojaka).
vrime je da i ja počnen s receptima. ovo je recept, koji je moja majka dobila od jedne moje kolegice iz škvera. kako je počelo, ja iman drugi zanat, ako škver propadne.
Prvi put sam ove kolace probala za Bozicne praznike,kod moje rodjene tetke.Pre nego sto sam ih probala,ona mi rece kako se zovu i ja sam se nasmijala,da bi kad sam probala kolace,osmeh nestao s mog lica i pojavio mi se izraz uzivanja u okusu, a i istovremeno bila sam odusevljenja.Mislim da cete biti i vi ….....
Lumblija se peče samo u Blatu na Korčuli i Veloj Luci. Mamina sestra, teta Marija ju se svake godine slala poštom za praznik Svih Svetih. Naziv "lumblija" dolazi iz francuskog "ne l’umblie pas" tj. ne zaboravi me, pretpostavlja se iz Napoleonovog doba. Peče se u spomen na one kojih više nema. Još uvijek je tajna zašto se zadržala kao tradicija na tako ograničenom području.
Traženje sastojaka me u New Yorku stajalo dana i dana provedenih u skitnji.
Ovaj recept sam dobila prije dvadeset godina od jedne bake i definitivno su najbolje školjkice koje sam jela. Najbolje je što mogu stajati mjesec dana (ako ih prije toga ne pojedete) i što nisu preslatke.
Turrón de Jijona ili kako ga jos zovu "mekani turrón" je jedna od najboljih poslastica koju sam probala u Spanjolskoj. Inace za Bozic se najvise jedu turróni, naravno kupljeni. Recept je iz nekog casopisa, davno napravljena fotokopija, tako da se nesjecam naslova. Ni ja do sada nisam pravila turróne, ali za ovu humanitarnu akciju sam se odlucila. To je moj mali prilog.
Sirnica je uskršnja pogača koja je tradicionalna a u njoj nema sira. Taj izuzetno fini kolač koje su s velikom pomjom pripremale i pekle naše none ili bake. olbik i čvrstoča sirnicepodsječa na sir. Nažalost danas više liči na slatki kruh zato vam nudim moj stari recept od none.
Kockice od oraha iz davnine
Starinske bijele štanglice od oraha
Korčulanski klašuni
Amareta (korčulanski kolač)
Školjkice
fritule po škverskom receptu
Stiskavci
Lumblija
RAFIOLI (BRAČKI)
Školjkice
Turrón de Jijona
Pelješki klašuni
Korčulanska sirnica (pogača)
Pozdrav sa toplog juga
Rođendanska čestitka jednoj divnoj osobi: za tebe korčula
© Podravka d.d. 2003.—2012.
