Lagano, niskokalorično, štedljivo začinjeno, "na lešo", sve su to epiteti koji opisuju dalmatinsku kuhinju. Dugovječnost, energičnost i vitka linija "najlipših žena na svitu" živi su dokaz da je ono što unosimo u organizam itekako bitno!
Osnove turske kuhinje postojale su još u vrijeme nomada i ranih turskih država u Aziji. Već tada postojao je kulinarski odnos prema mesu, mliječnim proizvodima, povrću i žitaricama.
Hrana u Italiji predstavlja istinski užitak koji se slavi svakodnevno kao gozba za sva osjetila u društvu obitelji ili prijatelja, kod kuće ili u dobrom restoranu.
Kada se izgovori riječ Francuska, asocijacije su različite: od Eiffelova tornja, čuvene Notre-Dame, muzeja Louvre, Orsay do visoke mode i rafinirane kuhinje.
El mercado ili tržnica ključni je dio meksičkoga života, koji je kombinacijom diskonta i društvenog kluba, što ne čudi kada se zna da su se čak i na tržnicama drevnoga Meksika prodavale papaje, avokado, grah, papričice, tabasco, vanilija, riba i divljač.
Dobro jelo u Portugalu mora započeti juhom. Najpoznatija juha je caldo verde, gusta juha od usitnjenih kobasica i krumpira, podrijetlom iz Minha. Najčešće je popraćena tradicionalnom portugalskom kobasicom chouriço i maslinovim uljem.
Ono što grčku kuhinju čini jedinstvenom i neponovljivom specifične su namirnice, ali i osebujna mediteranska atmosfera te poseban životni stil. Kao i većina nacionalnih kuhinja, i grčka je prihvatila utjecaje istočnih i zapadnih susjeda.
De Gaulle je bio brižan brojač francuskih sireva. Danas se govori o brojci od 450, pa čak i 750 različitih vrsta sireva. A kad bi se uzeli u obzir i bezbrojni domaći sirevi koji nemaju ni imena, broj bi narastao i na više od 1500 sireva.
Raznolikost u geografskom i klimatskom smislu Španjolsku je učinila zanimljivom i bogatom u gastronomskoj ponudi. Kao što je slučaj i s drugim mediteranskim zemljama, okosnicu ove kuhinje čine plodovi mora, ali tu se jede i dosta svinjetine.
Od savršeno pripremljenog jela očekuje se da zadovolji puno više no samo osjetilo okusa: boje trebaju biti ugodne oku, komadići nasjeckani na jednake dijelove, a cijela kompozicija primamljivog mirisa.
U nekim se dijelovima svijeta jede rukama, drugdje štapićima, dok treći jedu žlicom, vilicom i nožem. Tek ako jedete rukama, možete shvatiti indijsku kuhinju. Bez štapića, kineska je hrana polovičan užitak, a bez velike žlice, grah s kiselim zeljem nema smisla.
Zajednički nazivnik svim indijskim kuhinjama jesu žitarice - riža, pšenica, kukuruz ili proso, koje se jedu s lećom ili grahom, povrćem, mirisnim marinadama i chutneyem.
I Bog reče Noi: “Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem kao što vam dadoh zeleno bilje.” Naš svakodnevni ručak na drugom je kraju svijeta egzotična neobična predstava koju tamošnji ljudi ni u snu ne bi mogli zamisliti.
Najvise sto sam uspjela vidjeti od Grcke jesu grcki restorani u Engleskoj :). Evo jednoga tipicno restoranskoga recepta – za ljubitelje snaznih mediteranskih okusa!
Tajlandska hrana, iako lagana, bogatog je okusa i visoke nutritivne vrijednost, a odlikuje je jednostavnost pripreme uz poznavanje i razumijevanje osnovnih zakonitosti miješanja sastojaka i kombiniranja okusa.
Dalmacija i otoci
Turska
Italija
Francuska
Meksiko
Portugal
Grčka
Francuska – sirovita zemlja
Španjolska
Kina
Prehrana nas razlikuje
Indija
Egzotična hrana
Grčki stifado
Tajland
© Podravka d.d. 2003.—2012.
