Svježi sir je u moj život ušao kad sam kao klinka od 5 godina upoznala kuhinju bake Milke. S njom sam učila kako se muze krava, gledala kako se radi sir, kiselo mlijeko, vrhnje, maslac… Uz nju sam naučila spremati fanjke, buhtle i gibanice punjene sirom. Krala sam potajno, no ona je to ionako znala, komadiće sira koji su se sušili iznad starog špareta…
No, ja danas nemam kravu. Pa tako nisam imala ni domaćeg sira, već onog kupovnog… sve do sada… na radost mojih klinaca…
Sir i vrhnje česti su na mom jelovniku. Za to je zaslužna moja pokojna baka Milka. A deda Mirko je obožavao k tome dodati češnjaka i domaćeg špeka i malo to sve skupa zaljutiti. Ovaj je recept sjećanje na njih.
Tradicionalna kvarnerska kuhinja puna je mirisa i okusa aromatičnih trava i začina. Bilo da je pred vama tanjur maneštre, brodeta, salse ili tek fritaja, bilje, najčešće samoniklo s tragovima morske soli, detalj je koji starim jelima Kvarnera daje onu posebnu, prepoznatljivu notu. Upravo obilno korištenje začinskog bilja ono je po čemu je kvarnerska kuhinja različita od ostalih dijelova naše obale. Dah prošlih vremena u tim okusima ostao je i danas atraktivan gastronomski doživljaj
Kad znad Učki začrni i streli zamižu na nebe, more se zdigne, vali zabele, daž na debelo zaškropi kot da se nebo z moren spaja – to ti je naša nevera z Kvarnera. Niš drugo ti ni ostalo leh ćapat padelu i pomalo, po domaću šugo za obed z palentun parićat.
Kad nevera prepasa i nad Učkun ostane nebo kot suzica bistro, niš ni lepje leh Kvarner gledat kraj punega pijata…
Kvarneriana
http://www.youtube.com/user/sandrine2411#p/c/11A626D579C6CD3F/11/w9A-ocApOXY
Ljeto je pri kraju. Sunce je svoj sjaj i toplinu pretočilo u slatke, zrele plodove. Njihov miris ispratit će posljednje dane ljeta i uvesti nas u divnu jesen, bogatu okusima, bojama i mirisima. Šljiva je ove godine obilato rodila. Vrijeme je za najukusniju voćnu čaroliju – predivan domaći pekmez od šljiva…
Sjećam se kad je baka pekla ajvar, kako je divno kuća mirisala… Sjećam se kako sam kasnije, kad sam dolazila kući iz večernjeg izlaska, već izdaleka, na početku moje ulice prepoznala taj isti miris ajvara kojeg je pripremala mama. I potrčala bi tada brže da uhvatim ono malo ajvara što se iz zdjele može izvaditi samo pokretom prsta po dnu, prije nego ju mama opere… E baš tako je jučer, po prvi puta, a za točno 100-ti recept, mirisala moja kuća i moja ulica.
Dvije su regije koje smatram svojim domom – kvarnerska i turopoljsko-sisačka. Na Kvarneru sam rođena i tu sada i živim, a u Sisku i turopoljskim vinogradima, livadama i poljanama sam odrastala i upijala svoja prva kulinarska znanja. I zato je većina jela na mom stolu danas zapravo spoj tih dviju regija u tanjuru. Tako je i ova gromiško-turopoljska kombinacija graha, meni najdraža, svojevrstan susret moje none Gromišćice i moje bake Turopoljke, tamo negdje gore – iznad oblaka.
Što Primorci mogu ponuditi kao brzo i ukusno jelo? Upravo ono što se u Primorju vrlo često jede – blitva i jaja. U ovom slučaju spojeni u jednu vrlo zanimljivu cjelinu u kojoj se međusobno prožimlju svojim okusima. I sve to na "feti" kruha!
Kad sam kod bake prvi puta probala ovo jelo, osvojilo me već s prvom žlicom. Za kombinaciju kiselog kupusa i graha svi znaju i malo tko će reći da mu se ne sviđa. No ovo je kombinacija svježeg kupusa i graha, i opet kiselkasta i pikantna.
U današnje vrijeme brze hrane i obilja nezdravoga što nam se nudi, o minestrama, čušpajzima, varivima ili kako su već to nazivale naše bake, sve manje se govori. Često čujem izgovor "ja to ne kuham jer moja djeca ne vole povrće" ili "to mi je nekako bezukusno pa ne volim" ili "nemam baš vremena za takve stvari"...Koliko zabluda! A sve je tako brzo i jednostavno, tako lako za kombinirati boje, okuse i mirise…Samo zatvorite oči i osjetite to što kuhate…
Nekad je Kvarnerski zaljev obilovao tunom. Brojne tunere na kojima su tunolovci strpljivo čekali svoj ulov, dokaz su tome. Danas tune u slobodnim jatima na Kvarneru gotovo i nema. Tunere propadaju, nagriza ih zub zaborava i morske soli… A tuna na naš stol dolazi iz uzgajališta ili iz konzerve. Ovaj rižoto kojeg sam upravo u spomen na stare tunere nazvala "Kvarnerski rižoto", spoj je mora i zemlje u jednom bogatom okusu i mirisu Kvarnera, onakvog kakav je nekada bio.
Domaći svježi sir
Krumpir s lignjama kao pod pekom
Seljački namaz
Kvarnerska začinska mješavina
Dinstani kupus sa slaninom
Šugo po starinsku z Kvarnera
Pekmez od šljiva (pečen u pećnici)
Ajvar moga djetinjstva
Pekmez od smokava
Fažol na padelu ili grah na gromiško-turopoljski način
Jaje na blitvi primorski snack
Ješmik na belo
Prisiljeno zelje
Minestra od mahuna
Kvarnerski rižoto
© Podravka d.d. 2003.—2012.
