Torta crna šuma
Imao sam prilike pročitati bar 20 “originalnih” recepata za Schwarzwald tortu
Po ovome receptu tortu radim već 10ak godina i većini se najviše dopada, bitna razlika od ostalih je hrskava gorkasto slatka donja kora…....
po narudžbi -Violet-Love- i TouchSun
Fotografiju nemam pa prilažem ovu nađenu na internetu.
Prava korištenja
- Objavljeno:
- 04.04.2007.





- Trenutna ocjena 4.56 (9 glasova)
Sastojci
| hrskava kora | |
|---|---|
| 12 dkg | brašna |
| 8 dkg | maslaca |
| 1 jžv | tamnog kakaa |
| 2 jžv | kristal šećera |
| 1 | vanilija šećer |
| 1 jž | šerija |
| 1 čž | praška za pecivo |
| biskvit | |
| 4 | jaja |
| 12 dkg | mljevenog šećera |
| 1 | vanilija šećer |
| 5 dkg | pšeničnog brašna |
| 5 dkg | škrobnog brašna (gustina) |
| 5 dkg | tamnog kakaa |
| 5 dkg | maslaca |
| 1 čž | cimeta |
| 1 čž | praška za pecivo |
| nadjev od višanja | |
| 80 dkg | ocijeđenih višanja (dvije staklenke) |
| 2 dl | šerija |
| 5 dkg | gustina |
| 1 dl | soka od višnje (ako treba) |
| nadjev i premaz od šlaga | |
| 1 l | vrhnja za šlag što masnijeg |
| 1 vrećica | želatine u prahu |
| 3 jž | maraskina |
| 1 | vanilija šećer |
| ukrašavanje | |
| strugotine tamne čokolade | |
| strugotine svjetle čokolade | |
| mrvice čokolade | |
| višnje | |
Priprema
- hrskava kora
od svih sastojaka umijesiti mekano tijesto, ne previše miješati jer je važno da se šećer ne istopi do kraja, staviti u podmazani kalup 28 cm, nabosti viljuškom i peći 15ak minuta na 200 stupnjeva
ohladiti u kalupu - biskvitna kora
maslac otopiti pa ohladiti na sobnu temperaturu
istući žumanjke sa 8 dkg šećera
istući bjelanjke sa ostatkom šećera
pomiješati brašno, gustin, kakao i prašak za pecivo
prosijati nekoliko puta da se sastojci dobro rasporede
u žutanjke umiješati 1/3 snijega, umiješati maslac, zatim postepeno
brašno i cimet, ujednačiti pa pažljivo primiješati ostatak bjelanjaka
peći u kalupu 28 cm, 25 minuta na 180 stupnjeva
ohladiti i jednom prorezati - nadjev od višanja
dan ranije višnje dobro ocijediti, posuti vanilija šećerom
pa zaliti šerijem, ostaviti 24 sata pa ponovo ocijediti
tekućinu i dodati soka od višnje toliko da ukupno ima 3 dl
staviti da provrije pa u to zakuhati gustin razmiješan s malo soka
kad zgusne umiješati višnje, ostaviti da se ohladi - nadjev šlag
želatinu namočiti u 4-5 žlica hladne vode
šlag istući s vanilija šećerom ne do kraja
želatinu otopiti, u nju umiješati maraskino
uz stalno miješanje uliti u šlag pa istući do kraja - formiranje
na podlogu staviti tvrdu koru, vrlo malo ju pokapati
sa šerijem, premazati sa polovicom višanja a na višnje 1/4
šlaga, na to prva biskvitna kora, malo ju pokapati šerijem
staviti drugu polovicu višanja, na višnje drugu četvrtinu šlaga
na sve drugu biskvitnu koru - ukrašavanje
cijelu tortu omazati preostalim šlagom
odozgo obilno staviti čokoladne strugotine i mrvice
i rasporediti višnjejž jušna žlica
jžv jušna žlica vrhom
čž čajna žličica
kž kavena žličica
Posluživanje
ohladiti bar 4 sata u hladnjaku prije posluživanja
originalno se umjesto šerija stavlja rakija višnjevača KirschWaser, jer nije slatka a i jeftinija je od likera – tu rakiju nađem u mađarskoj pod nazivom
cereszny palinka i zapravo je aromatizirana višnjeva rakija,
umjesto rakije umak za višnje se može napraviti sav od višnjevog soka
u mekani biskvit ponekad stavim 10 dkg prženihsjeckanih lješnjaka što nije redovni dio recepta
gustin se može zamijeniti brašnom no ovako biskvit bude prozračniji
Tagovi ( Što su tagovi? )
Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!
34 komentara
Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!

![[REGISTRIRAJ SE]](/css/cssimg/buttons/registriraj_se.gif)

Volim i ovu i onu verziju samo sa biskvitnim korama (super-extra čokoladnim, najčokoladnijim od svih torti). Moja jedina “intervencija” u odnosu na recept je da volim laganije vrhnje pa ne koristim ono najmasnije, već ga malo razblažim sa šlagom napravljenim iz vrećice.
Motion, da li ste kuhar po profesiji ili iz gušta (što je jako pohvalno i totalno cool za muškarca)?
obožavam jela sa milijun sastojaka i traže dosta vremena
razlog nije u mazohizmu nego što su takva jela lako prilagodljiva svojem ukusu
kao što vidiš i u ovu tortu sam dodao lješnjake @ cosmo2503
recept sam dobio prije 10ak godina od jedne njemačke obitelji
u povjerenju da je to originalni
nisam bio uvjeren u to ni onda ni danas znam samo da original švarcvald nema tvrdu koru
da se radi od 3 kore biskvita sa ili bez cimeta
da ima jedan sloj višanja
da ima dvije vrste ispune (osim višanja)
da ne mora biti bijela
da se radi kvadratna i da se sastoji od 3 najvažnija sastojka:
čokolada
višnje
rakija višnjevača moguće da je iz burde to da imaš dva dobra recepta za švarcvaldice: dokaži :-) (može i na pp)
bila je ovdje diskusija o originalnosti recepata
i tad sam shvatio da recepti postaju autorski
onda kad se objave u nekoj publikaciji a pisac te
publikacije svojata sva prava, to što
publikacije upotrijebe stari narodni recept
(dakle “ukradu” iz narodne baštine) nije važno zato kuhaj i piši, jer recepti nastaju među običnim
ljudima konačno gotovo cijela moderna talijanska, grčka i
francuska kuhinja su recepti pokradeni širom svijeta
i uglancani “stručnim” izrazima recimo ravioli i tortelini
kineska, ruska, poljska, ukrajinska, itd kuhinja
je prepuna punjenih tjestenina i to u narodnoj kuhinji
palenta se broji u talijansku kuhinju
ispada da su meksikanci donijeli kukuruz iz italije
a ne obrnuto
tjestenina je kineski izum francuska je donijela zakon, ima tomu dosta godina,
po kojemu gastro stručnjaci moraju pokupiti sve iz svijeta i što god se može oblikovati kao francusko to i napraviti naravno tim putem su krenule i druge europske nacije
pa su posljedica toga “tajni” recepti za švarcvaldicu, zahericu itd grčka kuhinja je utemeljena na bliskoistočnoj kuhinji
oni čak i baklavu svojataju pa zatim složenac poznatiji
kao musaka sve je to bliskoistočnih i srednjeistočnih korijena i tako kuhajte, uživajte i vodite računa o liniji
Slažem se sa vašim konstatacijama u pogledu “originalnosti” recepata. Za par njih se zna da su autorska djela, kao npr. zaherica ili dobošica, ostali su nastali mješanjem kultura, naroda i čega sve ne…Ali, hvala bogu da je tako, bilo bi nezamislivo dosadno držati se dvije-tri namirnice koje su karakteristične za određeno podneblje i jesti to svaki dan, cijeli život.
ima jedan recept na Coolinarici, koji sam isprobala za svoj zadnji rođendan (Schwarzwald mi je svake godine rođendanska), i stavila sam lješnjake u biskvit (bez toga mi nema onog pravog šmeka) umjesto badema ili oraha što je pisalo u receptu. bisvit je ispao strašno suh, a fila od višanja je bilo premalo. skoro sam zaplakala nad time.
rođendan mi je u ljeti, bit će onda, ako se ne odlučim složit prije. motion, zahvaljujem!
ja sam nehotice prešao na ti pa bih
ubuduće molio da i mene tako oslovljavaš(te)
naravno i svi ostali kuhinjoljupci
ali tjestenina nije jer je porijeklo pšenice srednji istok
a ne europa, dakle ni italija riža dolazi sa dalekog istoka i oblik rižota zvanog pilav
koji se svakako radio prije nego što su talijani posijali
i skuhali prvu rižu manti, vatruški, peljmeni (itd) su istočni (ruski, ukrajinski, azejberđanski itd) nazivi
za raviole i torteline i rade se u narodnim kuhinjama
u mnogo različitih oblika prije nego su ravioli publicirani
da ne govorimo o kineskoj punjenoj tjestenini u ruskim pirogima (ima ih milijun verzija)uopće nije problem pronaći pizzu, krostatu, kiš rajčica i kukuruz su došli u europu relativno nedavno
znači da su talijanski koliko i od ostalih naroda europe
a svakako su ih kuhali inke i asteci prije ne osporavam da su talijani sve to učinili atraktivnim
publicirali i od tada prozvali talijanskim, kao i da su
od kuhinje učinili umjetnost (francuzi više) svrstati kuhani mljeveni kukuruz ili rajčicu i tjesteninu
u izvorno talijansko je pogrešno taman koliko i musaku
od patliđana i krumpira u grčku iz svih gore navedenih razloga naravno nemam namjeru rušiti svjetske trendove
niti dalje širiti raspravu jedino sam iznio svoje viđenje što se tiče autoriziranja nekog recepta ne mogu se složiti
da on postaje intelektualno vlasništvo pisca knjige
samo zato što je prvi zapisao isti recepti su kao i narodna poezija prenose se od uha do uha
i nitko ih ne može svojatati samo zato što ih je lijepo uslikao i aranžirao, može mu se samo odati priznanje da ih je sakupio i zapisao (što je itekako važno)
on(a) (zapisivač) prodajom knjige zarađuje i s time mora
ostati zadovoljan
knjigu kao takvu može zaštititi od umnožavanja druga su stvar pravno zaštićeni recepti poznatog
autora npr. već spominjane torte a takvih i nije mnogo dopuštam da je sve što sam rekao pogrešno samo me se mora ozbiljnim objašnjenjem razuvjeriti
se također trpa u talijansku kuhinju
svinja je europska životinja, a meso (ne samo svinje)
su sušili svi narodi i narodnosti i prije nego je postojala
moguća brza ili pisana komunikacija i tako mogućnost prepisivanja recepta a najvjerojatnije porijeklo
sušenog mesa je mongolija (nomadi, ratnici i potreba konzerviranja hrane) i tako…
a ima nešto i u veličini zemlje naravno. Veliki su oučljivi i glasniji. Npr gotovo svi ( pa i na coolinarici) pod smorebrod potpisuju -švedsko jelo iako se i danci ponose tim sendvičima kao svojim nacionalnim jelom. Općenito su jela iz skandinavije gotovo uvijek svrstana u švedsku kuhinju. Logično Švedska je najveća, pa tako i mediteranskom gastronomijom vladju veliki. Ja npr nikada nisam čula za neko crnogorsko jelo a i oni sigurna sam imaju svoje mediteranske delicije.
no nije sve u veličini ima nešto i u pameti. Talijani i Španjolci zastićuju svoje proizvode za razliku od naših pametnjakovića.
no mnoge sa jela pojavljuju u brojnim kuhinjama sa svojim specifičnostima. Da li je sarma bosansko ili hrvatsko jelo? Ja bih rekla i jedno i drugo. I to što je pristigla s bliskog istoka ne umanjuje njenu pripadnost dalmatinskoj gastronomiji.
Ja volim “mišancije” u svemu pa tako i u kuhanju. Nisam za čistoću i čini mi se da su najdosadnije upravo one kuhinje koje nisu bile izložene utjecajima. Poput skandinavije koja je živjela izolirano na svom sjeveru ili Njemačke i Britanije koje valjda od svoje veličine nisu primjećivali što se kuha oko njih. Iako ne volim generalizirati jer može se fino papati u Njemačkoj, posebno u Alzasu gdje su naravno bili izloženi francuskom utjecaju.
ma glavno je da se fino papa!
se netko optužuje da nije naveo izvor recepta
pa je kao neki vid lopova,
a onaj koji je recept prvi zapisao je kao sveti autor
nedodirljivi genius pa sam se stoga raspisao o primjerima i porijeklima sve navedeno je samo ilustracija, a ako netko prepiše
recept sa kulinarike i to baš onaj kojeg sam ja objavio
ni najmanje se neću naljutiti
naprotiv drago mi je da se nešto do tada možda skriveno
proširi
čak ni onda ako ga i neki italiano tuttopasta ili fransoa d’kuharten prezentira u nekoj svojoj “kreaciji” neću se
osjetiti pogođen nego naprotiv ponosan kao i tisuće
narodnih nepoznatih kuhara koji su tako kuhali
a nauk dobili od svojih predaka usmenom predajom kulinariku i slične projekte shvaćam kao švedski stol
na kojeg donosi tko to želi a poslužuje se kome god se
sviđa, a ako ikada bude postao komercijalan nestat će
i pisci dragovoljci .... mislio sam samo jednu rečenicu
nije tako tragično, jedino bi bilo pošteno
da onaj koji stvar prenosi bar prije toga
recept isproba, da se ne dogodi da nedostaju ključni
sastojci ili da su količine neodgovarajuće recimo spomenuti razljevak kod nas zovu supita
uslatko (ima verzija sa germom koja je ukiselo)
omjeri sastojaka valljda i ne postoje nego se
rade odoka i na procjenu gustoće mase
svaka slavonska kuća to peče
mira ih je oformila, zapisala i tako približila
i onima koji nikad nisu ni čuli ni jeli
mnogi će zahvaljujući tom zapisu imati
taj kolač na svom jelovniku
miri hvala kao i svakom tko recept raširi dalje
navodeći ili ne gdje je prvi puta za njeg čuo
mislim da bi se i Mirali s ovim složila
i da ne bi nikom zamjerila da ga objavi dalje sa svojim potpisom
.....da bi se i Mirali s ovim složila
i da ne bi nikom zamjerila da ga objavi dalje sa svojim potpisom trebalo je ovako:
da bi se i Mirali s ovim složila
i da ne bi nikom zamjerila da ga objavi dalje čak i sa svojim potpisom
nemam što dodati
od nekih bi korisnika voljela pročitati i recept za jajje na oko!
osobno – takva jela najviše volim i pravim.
obična cicvara, razlijevak ili zlevanka uz jogurt ili šalicu čaja ili bijele kave i eto ti super užine.
ni najmanje papra
masti ni grama
tava je suvišna
štednjak može samo smetati odabereš samo jedno jaje
(od prepeličjeg preko kokošjeg do nojevog)
uzmeš ga i naglim trzajem uputiš prema nekome ako pogodiš taj će danas imati jaje na oko
a ubrzo i šljivu na oko recept je zdrav i preporučije se omima
koji imaju dovoljno kondicije da poslije
spremanja istog – brzo pobjegnu
touch sun-ti ćeš dobiti knjigu na poklon, s potpisom-ha,ha
a jesi me nasmijao.