Tagovi ( Što su tagovi? )

34 komentara

1. #1 04.04.2007., neika

   tooooliko posla!!!!!!!!!!......mora da je veoma ukusna, bar tako izgleda na slici

2. #2 04.04.2007., TouchSun

   Hvala Motion, Violet i ja uživamo u kompliciranim stvarima koje iziskuju puno posla, po trudu vidiš da te nešto ide ili ne ide u životu :) Sviđa mi se jaaaako;) Čista petica.Eh da mogu, dala bi i desetku :)

3. #3 05.04.2007., cosmo2503

   Ja imam dva recepta za jako dobre schwartzwaldice, jedan od njih je i ovaj sa prhkom donjom korom (taj sam našla u nekoj staroj burdi iz 70-tih ili početka 80-tih i iz DrOetker kuhinje je). Moja je mama godinama pripremala upravo po tom receptu. ne znam da li je svaki korak doslovno isti i da li su svi omjeri isti, ali sastojci jesu.
   Volim i ovu i onu verziju samo sa biskvitnim korama (super-extra čokoladnim, najčokoladnijim od svih torti). Moja jedina “intervencija” u odnosu na recept je da volim laganije vrhnje pa ne koristim ono najmasnije, već ga malo razblažim sa šlagom napravljenim iz vrećice.
   Motion, da li ste kuhar po profesiji ili iz gušta (što je jako pohvalno i totalno cool za muškarca)?

4. #4 05.04.2007., motion

   @ TouchSun
   obožavam jela sa milijun sastojaka i traže dosta vremena
   razlog nije u mazohizmu nego što su takva jela lako prilagodljiva svojem ukusu
   kao što vidiš i u ovu tortu sam dodao lješnjake @ cosmo2503
   recept sam dobio prije 10ak godina od jedne njemačke obitelji
   u povjerenju da je to originalni
   nisam bio uvjeren u to ni onda ni danas znam samo da original švarcvald nema tvrdu koru
   da se radi od 3 kore biskvita sa ili bez cimeta
   da ima jedan sloj višanja
   da ima dvije vrste ispune (osim višanja)
   da ne mora biti bijela
   da se radi kvadratna i da se sastoji od 3 najvažnija sastojka:
   čokolada
   višnje
   rakija višnjevača moguće da je iz burde to da imaš dva dobra recepta za švarcvaldice: dokaži :-) (može i na pp)

5. #5 05.04.2007., motion

   još mi nešto pade napamet:
   bila je ovdje diskusija o originalnosti recepata
   i tad sam shvatio da recepti postaju autorski
   onda kad se objave u nekoj publikaciji a pisac te
   publikacije svojata sva prava, to što
   publikacije upotrijebe stari narodni recept
   (dakle “ukradu” iz narodne baštine) nije važno zato kuhaj i piši, jer recepti nastaju među običnim
   ljudima konačno gotovo cijela moderna talijanska, grčka i
   francuska kuhinja su recepti pokradeni širom svijeta
   i uglancani “stručnim” izrazima recimo ravioli i tortelini
   kineska, ruska, poljska, ukrajinska, itd kuhinja
   je prepuna punjenih tjestenina i to u narodnoj kuhinji
   palenta se broji u talijansku kuhinju
   ispada da su meksikanci donijeli kukuruz iz italije
   a ne obrnuto
   tjestenina je kineski izum francuska je donijela zakon, ima tomu dosta godina,
   po kojemu gastro stručnjaci moraju pokupiti sve iz svijeta i što god se može oblikovati kao francusko to i napraviti naravno tim putem su krenule i druge europske nacije
   pa su posljedica toga “tajni” recepti za švarcvaldicu, zahericu itd grčka kuhinja je utemeljena na bliskoistočnoj kuhinji
   oni čak i baklavu svojataju pa zatim složenac poznatiji
   kao musaka sve je to bliskoistočnih i srednjeistočnih korijena i tako kuhajte, uživajte i vodite računa o liniji

6. #6 05.04.2007., cosmo2503

   Motion, svakako ću Vam poslati drugi recepte za schwartzwaldicu koje imam (oba).
   Slažem se sa vašim konstatacijama u pogledu “originalnosti” recepata. Za par njih se zna da su autorska djela, kao npr. zaherica ili dobošica, ostali su nastali mješanjem kultura, naroda i čega sve ne…Ali, hvala bogu da je tako, bilo bi nezamislivo dosadno držati se dvije-tri namirnice koje su karakteristične za određeno podneblje i jesti to svaki dan, cijeli život.

7. #7 05.04.2007., -Violet-Love-

   to je to što sam tražila!
   ima jedan recept na Coolinarici, koji sam isprobala za svoj zadnji rođendan (Schwarzwald mi je svake godine rođendanska), i stavila sam lješnjake u biskvit (bez toga mi nema onog pravog šmeka) umjesto badema ili oraha što je pisalo u receptu. bisvit je ispao strašno suh, a fila od višanja je bilo premalo. skoro sam zaplakala nad time.
   rođendan mi je u ljeti, bit će onda, ako se ne odlučim složit prije. motion, zahvaljujem!

8. #8 05.04.2007., motion

   jedva čekam svoj komadić :-) cosmo2503 hvala unaprijed
   ja sam nehotice prešao na ti pa bih
   ubuduće molio da i mene tako oslovljavaš(te)
   naravno i svi ostali kuhinjoljupci

9. #9 05.04.2007., TouchSun

   I ja sam ove godine za rođendan imala Schwarzwaldicu, nažalost kupovnu. Cosmo recept na sunce makar i bez slike :)

10. #10 05.04.2007., Armina

    Cosmo, s nestrpljenjem iščekujemo tvoje recepte za Schwarzwald tortu!!

11. #11 05.04.2007., Ninna84

    Ovaj recept mi se sviđa, istina je da ima posla ali ja mislim da moja najbolja frendica koja mi je najbliža od svih već skoro 20 godina – ne bi vjerovali ali još od pelena – zaslužuje ovakvu kreaciju…. rođendan pada u svibnju, okušat ću se, isprobat ću, biti će super sueper!

12. #12 05.04.2007., cosmo2503

    Nina, ovaj put bi trebala poslušati onu ženu što svima nalazi zamjerke i kvari opšte raspoloženje, prvo probaj onako za sebe i svoje najbliže. Ako ti uspije, onda slobodno prati cijeli recept, korak po korak i spremi frendici za ročkas. Predlažem ti da upoloviš količine (djeljivo je sa dva) i probaš u manjem četvrtastom kalupu.

13. #13 05.04.2007., motion

    potpisujem

14. #14 05.04.2007., tracy

    Malo mi se čini pretjeranim reći da je sva francuska, grčka i talijanska “moderna” kuhinja tek skup pokradenih ideja. Ili se pitati da li su se špageti najprije jeli štapićima ili viljuškom. Problem autorskih prava je u današnjem tzv. globaliziranom društvu vrlo složeno i nedovoljno zakonski regulirano, i ne samo kada se govori o receptima.

15. #15 05.04.2007., motion

    špageti su možda talijanski izum
    ali tjestenina nije jer je porijeklo pšenice srednji istok
    a ne europa, dakle ni italija riža dolazi sa dalekog istoka i oblik rižota zvanog pilav
    koji se svakako radio prije nego što su talijani posijali
    i skuhali prvu rižu manti, vatruški, peljmeni (itd) su istočni (ruski, ukrajinski, azejberđanski itd) nazivi
    za raviole i torteline i rade se u narodnim kuhinjama
    u mnogo različitih oblika prije nego su ravioli publicirani
    da ne govorimo o kineskoj punjenoj tjestenini u ruskim pirogima (ima ih milijun verzija)uopće nije problem pronaći pizzu, krostatu, kiš rajčica i kukuruz su došli u europu relativno nedavno
    znači da su talijanski koliko i od ostalih naroda europe
    a svakako su ih kuhali inke i asteci prije ne osporavam da su talijani sve to učinili atraktivnim
    publicirali i od tada prozvali talijanskim, kao i da su
    od kuhinje učinili umjetnost (francuzi više) svrstati kuhani mljeveni kukuruz ili rajčicu i tjesteninu
    u izvorno talijansko je pogrešno taman koliko i musaku
    od patliđana i krumpira u grčku iz svih gore navedenih razloga naravno nemam namjeru rušiti svjetske trendove
    niti dalje širiti raspravu jedino sam iznio svoje viđenje što se tiče autoriziranja nekog recepta ne mogu se složiti
    da on postaje intelektualno vlasništvo pisca knjige
    samo zato što je prvi zapisao isti recepti su kao i narodna poezija prenose se od uha do uha
    i nitko ih ne može svojatati samo zato što ih je lijepo uslikao i aranžirao, može mu se samo odati priznanje da ih je sakupio i zapisao (što je itekako važno)
    on(a) (zapisivač) prodajom knjige zarađuje i s time mora
    ostati zadovoljan
    knjigu kao takvu može zaštititi od umnožavanja druga su stvar pravno zaštićeni recepti poznatog
    autora npr. već spominjane torte a takvih i nije mnogo dopuštam da je sve što sam rekao pogrešno samo me se mora ozbiljnim objašnjenjem razuvjeriti

16. #16 05.04.2007., motion

    zaboravih: komad svinjske stražnjice usoljen i osušen zvani pršut
    se također trpa u talijansku kuhinju
    svinja je europska životinja, a meso (ne samo svinje)
    su sušili svi narodi i narodnosti i prije nego je postojala
    moguća brza ili pisana komunikacija i tako mogućnost prepisivanja recepta a najvjerojatnije porijeklo
    sušenog mesa je mongolija (nomadi, ratnici i potreba konzerviranja hrane) i tako…

17. #17 07.04.2007., Ninna84

    Da Cosmo i hoću tako hvala na savjetu

18. #18 12.04.2007., murtela

    stvar je u tome da iako su prije talijana mnogi jeli tjesteninu talijani su je proslavili. Isto kao što rajčicu ljudi autommatski povezuju s mediteranom iako nam je stigla iz amerike. Vrijeme čini svoje. Kuhinje se mijenjaju. Evo ja sam dalmatinka, koja je provela 15 godina u zagrebu a sada živim u danskoj i ja mislim da se to u mojim receptima vidi. Upoznajem je neke nove namirnice i recepte i prilagođavam ih mom dalmoškom ukusu.
    a ima nešto i u veličini zemlje naravno. Veliki su oučljivi i glasniji. Npr gotovo svi ( pa i na coolinarici) pod smorebrod potpisuju -švedsko jelo iako se i danci ponose tim sendvičima kao svojim nacionalnim jelom. Općenito su jela iz skandinavije gotovo uvijek svrstana u švedsku kuhinju. Logično Švedska je najveća, pa tako i mediteranskom gastronomijom vladju veliki. Ja npr nikada nisam čula za neko crnogorsko jelo a i oni sigurna sam imaju svoje mediteranske delicije.
    no nije sve u veličini ima nešto i u pameti. Talijani i Španjolci zastićuju svoje proizvode za razliku od naših pametnjakovića.
    no mnoge sa jela pojavljuju u brojnim kuhinjama sa svojim specifičnostima. Da li je sarma bosansko ili hrvatsko jelo? Ja bih rekla i jedno i drugo. I to što je pristigla s bliskog istoka ne umanjuje njenu pripadnost dalmatinskoj gastronomiji.
    Ja volim “mišancije” u svemu pa tako i u kuhanju. Nisam za čistoću i čini mi se da su najdosadnije upravo one kuhinje koje nisu bile izložene utjecajima. Poput skandinavije koja je živjela izolirano na svom sjeveru ili Njemačke i Britanije koje valjda od svoje veličine nisu primjećivali što se kuha oko njih. Iako ne volim generalizirati jer može se fino papati u Njemačkoj, posebno u Alzasu gdje su naravno bili izloženi francuskom utjecaju.
    ma glavno je da se fino papa!

19. #19 12.04.2007., motion

    ma ja sam samo ustao protiv situacije u kojoj
    se netko optužuje da nije naveo izvor recepta
    pa je kao neki vid lopova,
    a onaj koji je recept prvi zapisao je kao sveti autor
    nedodirljivi genius pa sam se stoga raspisao o primjerima i porijeklima sve navedeno je samo ilustracija, a ako netko prepiše
    recept sa kulinarike i to baš onaj kojeg sam ja objavio
    ni najmanje se neću naljutiti
    naprotiv drago mi je da se nešto do tada možda skriveno
    proširi
    čak ni onda ako ga i neki italiano tuttopasta ili fransoa d’kuharten prezentira u nekoj svojoj “kreaciji” neću se
    osjetiti pogođen nego naprotiv ponosan kao i tisuće
    narodnih nepoznatih kuhara koji su tako kuhali
    a nauk dobili od svojih predaka usmenom predajom kulinariku i slične projekte shvaćam kao švedski stol
    na kojeg donosi tko to želi a poslužuje se kome god se
    sviđa, a ako ikada bude postao komercijalan nestat će
    i pisci dragovoljci .... mislio sam samo jednu rečenicu

20. #20 12.04.2007., murtela

    potpuno se slažem motion. Meni ti isto malo ide na živce to inzistiranje na originalnosti. Mislim stvarno je glupo samo prepisati i još dodati sliku s interneta ali jednom je ispala velika hajka kad je neka cura stavila recept koji je dobila od bake ,a koji se nalazio i u nekakvoj kuharici. Kao da ja znam odakle su moje bake skupljale recepte. Pa i kuharima poznatih kuhara ne navode se izvori ,a nisu baš oni izmislili sve recepte. Uostalom nisu ni recept za paellu a bome niti za pašticadu izmislili u podravkinom kulinarskom centru,a nigdje ne piše ” izvor”. volim kuharice i imam malu zbirku istih i u nekima od njih naiđem na potpuno iste recepte. za mene su kuharice zapravo odabir autora koji će nas provesti kroz njegovo kulinarstvo ili gastronomsku kulturu nekog kraja. Ja npr. redovito spremam razlijevak od Mirali i kada jednog dana postanem poznata i bogata i objavim svoju kuharicu ha,ha -taj će se recept sigurno naći u njoj.

21. #21 12.04.2007., murtela

    htjedoh reći u redu broj šest- u kuharicama poznatih kuhara

22. #22 12.04.2007., motion

    čak mi ni prenošenje slike i tona odnekud
    nije tako tragično, jedino bi bilo pošteno
    da onaj koji stvar prenosi bar prije toga
    recept isproba, da se ne dogodi da nedostaju ključni
    sastojci ili da su količine neodgovarajuće recimo spomenuti razljevak kod nas zovu supita
    uslatko (ima verzija sa germom koja je ukiselo)
    omjeri sastojaka valljda i ne postoje nego se
    rade odoka i na procjenu gustoće mase
    svaka slavonska kuća to peče
    mira ih je oformila, zapisala i tako približila
    i onima koji nikad nisu ni čuli ni jeli
    mnogi će zahvaljujući tom zapisu imati
    taj kolač na svom jelovniku
    miri hvala kao i svakom tko recept raširi dalje
    navodeći ili ne gdje je prvi puta za njeg čuo
    mislim da bi se i Mirali s ovim složila
    i da ne bi nikom zamjerila da ga objavi dalje sa svojim potpisom

23. #23 12.04.2007., TouchSun

    Potpuno se slažem. U svim tim knjižicama nitko nema autorska prava, pogotovo ako se žene/muškarci slali recepte i onda je to neki list objavio – uzmimo primjer Gospodarskog lista koji često koristim u pravljenju kolača. Šteta bi bilo da takav recept ostane “zatvoren” na jednome mjestu i da se ne nađe na stolu mnogih. Ja sam na nagovor naše Cosmo objavila recept za Bananko tortu iz Gospodarskog lista, izvor sam navela. Recept je provjeren, redovito je pravim – nešto dodam, nešto oduzmem – u nedostatku slike skenirala sam njihovu i također navela izvor.

24. #24 12.04.2007., motion

    piše ovako:
    .....da bi se i Mirali s ovim složila
    i da ne bi nikom zamjerila da ga objavi dalje sa svojim potpisom trebalo je ovako:
    da bi se i Mirali s ovim složila
    i da ne bi nikom zamjerila da ga objavi dalje čak i sa svojim potpisom

25. #25 12.04.2007., motion

    Touch
    nemam što dodati

26. #26 12.04.2007., murtela

    ma naravno, recepti “putuju među kuhinjama” stoljećima pa nema razloga da tako ne bude i ovdje.
    od nekih bi korisnika voljela pročitati i recept za jajje na oko!

27. #27 12.04.2007., MiraLi

    što bih se ljutila, ja sam napisala onako kako sam je naučila, sigurno ima mali milion varijanti. objavi, pa neka je i isti. meni je cilj da ova jednostavna jela nađu svoje mjesto na jelovniku svake kuće. mnogi kažu to je tako prosto , a ona objavljuje. što je na cijeni ,što se traži , naravno obična jela. kažu, prženice , tko je to vidio pa još objavio. osobno znam da ih nisu mnogi probali a na tone kruha bacaju.razljevak od crnog kruha , je prva liga, pa kada ga namažeš sa đemom, nećeš imati problema sa stolico. ne šalim se. zato . tako volim da se objavljuju ova “obična” jela i da naša djeca nauče da se ne jede samo pašteta , linolada , već da ima razljevak , prženice i …čekam objavu recepta..

28. #28 12.04.2007., TouchSun

    Nego, murtelice reci ti meni – hoće li se ta knjiga prodavat i na našem tržištu? ;)

29. #29 12.04.2007., -Violet-Love-

    eh Miro, vi ste mi super!
    osobno – takva jela najviše volim i pravim.
    obična cicvara, razlijevak ili zlevanka uz jogurt ili šalicu čaja ili bijele kave i eto ti super užine.

30. #30 12.04.2007., TouchSun

    Pa kad još dodaš prave domaće lepinjice i Cosminu kljukušu…eto ti gozbe za nepce :)

31. #31 12.04.2007., motion

    samo za murtelu: jajje na oko ne treba soli
    ni najmanje papra
    masti ni grama
    tava je suvišna
    štednjak može samo smetati odabereš samo jedno jaje
    (od prepeličjeg preko kokošjeg do nojevog)
    uzmeš ga i naglim trzajem uputiš prema nekome ako pogodiš taj će danas imati jaje na oko
    a ubrzo i šljivu na oko recept je zdrav i preporučije se omima
    koji imaju dovoljno kondicije da poslije
    spremanja istog – brzo pobjegnu

32. #32 12.04.2007., murtela

    motion baš si me razveselio!
    touch sun-ti ćeš dobiti knjigu na poklon, s potpisom-ha,ha

33. #33 12.04.2007., -Violet-Love-

    ajme motion ovo ti je dobro!
    a jesi me nasmijao.

34. #34 13.04.2007., TouchSun

    Super Murtela, pa kad budeš slavna onda cu se hvalit ;) hehe

povratak na vrh