Sjedamo za stol i uzivamo u razgovoru i rucku. U pozadini El Vals del Obrero… i koliko god bi meni umjesto seitana ovdje mozda bolje pasao komadic mesa (nepopravljiva sam mesozderka pa to ti je), a i Frank Sinatra mi bas ide uz finu papicu – nema veze, jer ovo je rucak za moga prijatelja. Prijatelja koji je razlicit od mene. No uz sve te razlike, Mato i ja imamo i nesto zajednicko: nekako nepopravljivo i mozda cak naivno vjerujemo da ce svijet jednoga dana biti bolje i sretnije mjesto.
28 komentara do sada…
Salud Una, i hvala ti još jednom!