Kukuruzna proja je jelo koje me uvijek podsjeti na moju baku. Još je mogu vidjeti kako žuri na pijacu obučena u onu široku slavonsku suknju, toplu kao i njena duša. Kako bake već dugo nema trebalo mi je puno vremena da napokon ponovo probam ovaj domaći specijalitet.
U veću posudu staviti kukuruzno brašno, dodati sol, šečer, ulje i par kapi octa. Malo promiješati vilicom i onda preliti sa otprilike pola litre kipuće vode. Miješati kuhačom i po potrebe dodavati još vode tako da se može umijesiti ne pretvrdo tijesto (pazi jer je vruće) Kad se malo prohladi još jednom mijesiti rukama, oblikovati kuglu ili odmah staviti u lim namazan masnoćom. Peći tek kad se tijesto sasvim ohladi oko 45 min na 180 stupnjeva.
2
Gotovo je kad su rubovi rumeni ali dobro je ostaviti pečeni kruh još pola sata u isljučenoj pečnici da se prosuši. Ako se čuje da šušti kad izvadite iz pečnice treba još malo vratiti nazad. Gotov kruh premazati margarinom ili običnom svinjskom masti da ostane meka korica, umotati u krpu i ne rezati dok se sasvim ne ohladi. Prijatno!
Posluživanje
Servirati narezano na tanke šnite sa sirnim namazom i vlascem, kao običan kruh , ali najbolja je naribana na krupne rezance i prelivena vrelim mlijekom.
2
E, da i moja pokojna baka je pravila samo smo je mi jeli sa kajmakom i jajima na oko, ili udrobljenu u kiselo mleko.Kazem ja po hiljaditi put ti stari recepti su najbolji…....
4
Joj, oduševila si me ovim. Xenči, vidi se da smo iz istog kraja! (pozdrav Salvoniji!)
Moja baka je ovo, a mi ga zovemo Prova, pravila od domaćeg bijelog kukuruznog brašna kakvog danas više gotovo da i nema (ne od ovih današnjih hibrida – opaska: moj brat od tetke koji se ničega od toga ne sjeća, 8 god mladji, kaze da mi je bolje da o tim starinama i ne pričam jer samo pokazujem da sam rođena i odrasla u prapovijesti – sram ga bilo ;)
Moj tata je volio tako kad se izdrobi i prokuha u mlijeku, no meni je to malo bljak. – Prova = divota jedna: ali po meni najbolje paše uz sarmu ili kuhani lički kupus.
5 komentara do sada…
Moja baka je ovo, a mi ga zovemo Prova, pravila od domaćeg bijelog kukuruznog brašna kakvog danas više gotovo da i nema (ne od ovih današnjih hibrida – opaska: moj brat od tetke koji se ničega od toga ne sjeća, 8 god mladji, kaze da mi je bolje da o tim starinama i ne pričam jer samo pokazujem da sam rođena i odrasla u prapovijesti – sram ga bilo ;)
Moj tata je volio tako kad se izdrobi i prokuha u mlijeku, no meni je to malo bljak. – Prova = divota jedna: ali po meni najbolje paše uz sarmu ili kuhani lički kupus.