-
1
PORODICA
-
2
Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio, ‘O, oprostite
mi, molim vas!’
bio je moj odgovor.
-
3
On je rekao, ‘Molim Vas, oprostite vi meni; nisam vas
vidio.’
-
4
Bili smo tako kulturni, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.
-
5
Ali kod kuće se pričala drugačija priča, kako smo
tretirali svoje voljene,
mlade i stare.
-
6
Kasnije toga dana, dok sam spremala večeru, moj sin je
stao iza mene vrlo
tiho.
-
7
Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
‘Makni mi se s puta!’ rekla sam uz viku.
-
8
On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
-
9
Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
‘Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost, tvoja
obitelj koju voliš,
bila je povrijeđena.
-
10
Idi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pored vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.
-
11
Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje, nisi
vidjela suze koje su
ispunile njegove male oči.’
-
12
Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele teći niz lice.
-
13
Tiho sam otišla i kleknula pored njegovog kreveta;
‘Probudi se, maleni,
probudi se,’ rekla sam.
-
14
‘Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?’
Smiješio se, ‘Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.’
-
15
Rekla sam, ‘Sine, jako mi je žao što sam se onako
ponijela danas; nisam
trebala vikati tako na tebe.’
-
16
Rekao je, ‘O, mama, u redu je. Svejedno te volim.’
-
17
Ja sam rekla, ‘Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće,
posebno plavo.’
-
18
OBITELJ
-
19
Jeste li svjesni da ako umremo sutra,
firma za koju smo radili, lako nas uskoro može zamjeniti.
Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe
osjećala bi gubitak do kraja njihovih života.
-
20
I molim te, razmisli,
unosimo se u posao više nego u svoje obitelji, zar ne
misliš da to nije
mudro ulaganje?
Dakle, što je suština priče?
-
21
Znaš li što znači riječ obitelj?
FAMILY= FATHER AND MOTHER I LOVE YOU
42 komentara do sada…
Pronasla sam sebe u njoj i mogu reci da me je stid!
Naci vremena za ljude koji vas vole i koje volite, to je ono sto nam morati imati uvek na umu!
Moram ti jos reci, da sam ovu tvoju pricu prosledila dalje!
Na zalost, desilo mi se u jednom momentu, kada su mi i mama i svekrva u isto vrijeme bile bolesne od kancera, da sam potrebe svoje porodice podrijedila njihovim..Mislila sam, shvatice..ali nisu..
Zivot je cudo, samo vjestina kako prevazilaziti nedace koje nosi, bez vecih posljedica, znati uzivati u malim trenucima zajednistva…
Mislim da bih mogla pisati do jutra o ovoj temi, zato je bolje da odmah stanem…
Svoje greske koristim kao primer, otvoreno pricam o njima, u nadi da cu nekom iz okruzenja pomoci..
Nema bezgresnih…rijec OPROSTI znaci mnogo.
Dobra, zdrava komunikacija je uspijeh u ocuvanju porodice…
Hvala ti Zorice, prava si dusa.
Laku noc svima, DOBRO VECE DRAGI MOJ LAZO!
Hvala na predivnoj poruci. Naravno da je porodica najbitnija, ali nije uvek sve kako mi želimo. Ponekad bude i nešto što nas tišti i ne možemo ili ne umemo da popravimo.
Naša deca su uvek u našim srcima, ali ne uvek i blizu nas.
Pozdrav za novog prijatelja.
Hvala ti na ovom predivnom tekstu, toliko sam knjiga pročitala, al me ništa tako dugo nije dirnulo kao ovo.Mnogi od nas trčeći za životom zaboravimo ono najvažnije, porodicu, a život je tako kratak i nepredvidiv
hvala draga moja Zorica,,,,,,,
velikiiiiiiiiiiii pozdrav tebi!
Ovo me je bas dirnulo.Toliko brzo zivimo i ne misleci da u sledecem trenutku mozemo da nestanemo,ili neko ko nam je toliko blizak i nismo svesni u potpunosti koliko nam je znacio,a tako je nepodnosljivo i tuzno sto je tad kasno da ispravimo neke stvari.Ja sam skoro izgubila svog dedu,nekima je deda samo lepa uspomena na detinjstvo,ali za mene je on bio najbitniji od svih,imala sam mamu,a tata mi je umro kad sam imala 8 godina,pa mi je deda(sa oceve strane)zamenio tu prazninu iako tad nisam toga bila ni malo svesna.Uvek i mnogo sam se trudila da ne radim nista sto se njemu nije svidelo,a on je toga bio svestan i mnogo to cenio i uzvracao.Sada mi je strasno samo to sto mu nisam vise olaksavala niz stvari,ali svakidasnjica i obaveze nas potpuno zarobe i shvatimo neke stvari kad vec ne mozemo da ih promenimo.Zato se sada trudim da pokazem i pruzim ljubav bez ustezanja svima koji to zasluzuju.Kako je moj dekica govorio:"Ko tebi ucini lose,ti oprosti,a ko ti ucini dobro,ti mu deset puta jace uzvrati".Tako se ja toga drzim,kao i mnogih njegovih saveta.
Divna prica, ovu nemam.Hvala draga, pozz