Cokoladni vulkan

Priprema

Vrijeme pripreme:

1470 min

Težina:

Srednje zahtjevno

1. 1
   Pompeji, 24. kolovoz 79. godine.
   Dan je izgledao gotovo kao i svaki drugi u ovoj rimskoj koloniji u Napuljskom zaljevu. Stanovnistvo, naviklo na ceste potrese, nije se obaziralo na ucestala podrhtavanja tla ispod njihova grada koja su trajala vec nekoliko dana. Nije se obaziralo niti na presusene izvore i zdence, na zavijanje domacih zivotinja i bijeg ptica. Ljudi su, nesvjesni postojanja vulkana iznad njihova grada, radili uobicajene svakodnevne poslove u gradu ili na okolnim izuzetno plodnim poljima s vulkanskom zemljom.
   Oko podneva Vesuv je zastrasujucom snagom izbacio prvi piroklasticni oblak. Nastao je mrak i zemlja se silovito zatresla a stanovnici Pompeja i susjednih gradica Stabia, Herculaneuma i Oplontija napokon su shvatili da se nesto ozbiljno, nesvakidasnje i krajnje opasno dogada. Vatreni se div probudio nakon tisucljetnog sna. Ulice Pompeja ispunile su se sarenilom uspanicenih gradana i njihovih robova po kojima je padala kisa pepela. Svi su odreda bjezali pred bijesom Vesuva. Do kraja veceri vecina si je stanovnika Pompeja dala petama vjetra. Onima koji su ostali vulkan je namijenio strasnu smrt gusenjem u njegovim otrovnim plinovima.
   Stanovnici Herculaneuma zbog jakog vjetra koji je nosio piroklasticni oblak dalje od njih mislili su da su sigurni. Nigdje nisu bjezali uljuljkani u vlastito uvjerenje o sigurnosti. Negdje prije ponoci novi val piroklasticnog materijala izbacen je iz vulkana. Ogromnom brzinom i silovitoscu lava i vruci pepeo pokosili su Herkulaneum. Nitko nije prezivio.
   Pompejima je pak presudio tek cetvrti piroklasticni val ubijajuci i ruseci sve pred sobom. Grad je prekrio debeli sloj pepela i lave. Nekad prekrasan grad od nekih 20.000 stanovnika zaspao je dubokim snom koji ce trajati gotovo 2000 godina, do trenutka kad su arheolozi prvi put zagrebali u plodnu vulkansku zemlju ispod Vesuva.
   O dogadajima u Napuljskom zaljevu imamo vijesti od Plinija Mladeg, necaka Plinija Starijeg koji je bio prefekt rimske mornarice stacionirane u Mizenumu u vrijeme erupcije Vezuva. Plinije se Stariji (prema podacima iz pisma koje je Plinije Mladi uputio Tacitu nekih 30 godina kasnije) kako bi spasio ljude koji su pobjegli na morsku obalu i iz zelje za promatranjem erupcije izbliza, uputio brodovljem preko Zaljeva do Stabia. Usput, zbog kise vruceg pepela i kamenja, nije uspio pristati na obale ispod Pompeja i spasiti stanovnistvo koje tamo potrazilo spas. Nastavio je plovidbu prema Stabijima namjeravajuci pruziti pomoc prijatelju Pomponijanu i njegovoj obitelji. U Stabijama ga je, na kraju, zatekla smrt gusenjem vulkanskim plinovima. Plinije je Mladi, iz sigurne udaljenosti, zajedno sa svojom majkom, promatrao erupciju koju je kasnije i opisao. U svojim opisima spominje gust stup dima u obliku bora, vatrene jezike iz vulkana, potrese, paniku, plac i vrisku ljudi pa cak i pojavu koju danas nazivamo tsunami.
   Danas je podrucje oko Vezuva nastanjeno s oko 2.000.000 ljudi a Pompeji, Herkulaneum i Stabije poznata su turisticka odredista. Sacuvani objekti iz ovih gradova kao i njihova izuzetna i tuzna prica putuju po svijetu. Ove godine stigli su i do Melbournea putem izlozbe A Day in Pompeii
   Vulkanski pepeo i lava sacuvali su ove gradove gotovo u onakvom stanju kakvi su bili prije nekih 2000 godina, omogucujuci nam pogled u rimsku svakidasnjicu. Ti su ljudi zivjeli vrlo slicno nama danas. Sacuvane su posude, tave, igracke, kuce, hramovi, javne kupelji, vodovod, kanalizacija, amfiteatar, teatar, ducani, krcme, umjetnicka djela u vidu kipova, nakita… sacuvana su i freske kao npr. ona s upozorenjem “Cave canem” (cuvaj se psa), predizborni “plakati”, upozorenja kupcima, menui u krcmama a tu su i freske iz javne kuce s vrlo eksplicitnim seksualnim pozama muskaraca i zena. Lava je sacuvala i tijela ljudi i zivotinja koji nisu, iz bilo kojeg razloga, uspjeli pobjeci. Jednom kad se lava ohladila, unutar nje ostala su tijela ljudi i zivotinja. Proces raspadanja tijela odvio se unutar stvrdnute lave, ostavljajuci supljine koje su arheolozi kasnije ispunili gipsom dobivsi tocne obrise tijela pokojnika, upravo u onim polozajima u kojima ih je zatekla smrt. Na licima tih gipsanih “kipova” i u njihovim okamenjenim pokretima, i nakon 2000 godina, vidljiv je uzas i patnja koju su dozivjeli.
   Izlozba u “Melbourne Museum” me pomalo razocarala, moram priznati. Mislim da je mogla biti bogatija i bolje predstavljena. Takoder su mi pojedini posjetitelji isli beskrano na zivce, npr. majke s dvogodisnjom djecom koja se valjaju po podu i vriste a preko kojih nevini posjetitelji padaju dok ih one mrtve hladne ignoriraju, sve u skladu s modernim odgojem djece. Tu je, necete vjerovati, bio i slijepac sa stapom, preko kojeg sam se, doslovno slozila koliko sam duga i siroka. Kad sam skuzila da je covjek slijep ostala sam bez teksta… Iz izlozbe smo morali izaci kroz ducan sa suvenirima… Cijene su bile vruce od lave, vjerujte mi…
   Inspirana ovom izlozbom i Vesuvom sjetila sam se recepta za Cokoladni vulkan, jednu ugodniju erupciju, erupciju cokolade i endorfina.:))))
2. 2
   Cokoladni vulkan
3. 3
   U zdjeli se pomijesaju jaja, zumanjci, esencija vanilije i secer dok se ne dobije glatka smjesa.Na pari se rastopi maslac i cokolada uz neprestano mijesanje. Umijesa se polako u gornju smjesu.Na kraju se umijesa prosijano brasno.8 manjih vatrostalnih posudica se naulji, a dno se prekrije papirom za pecenje. Svaka se posudica ispuni gornjom cokoladnom smjesom, pokriju se plasticnom folijom te ostava stajati u hladnjaku najmanje 24h.Nakon 24h ugrije se pecnica na 180°C i posudice se peku oko 15 minuta. Izvadite ih iz pecnice kad izgledaju suhe izvana a smjesa se pocela dizati. Oprezno odvojiti kolacice od stijenki posudica i istresti ih naopako na tanjure. Posluziti sa sladoledom ili tucenim slatkim vrhnjem uz dodatak nekog voca. Pustite masti na volju.:)))