Nutritivne vrijednosti

Energetske i nutritivne vrijednosti izračunate su po obroku. Ako se radi o desertu, energetske i nutritivne vrijednosti su izračunate za 100 g.

Tagovi ( Što su tagovi? )

14 komentara

1. #1 09.08.2007., rokop

   Da se razumijemo bakalar nije tradicionalni dalmatinski ili ako hoćete hrvatski specijalitet. I to iz jednostavnog razloga što se radi o ribi čije je prirodno stanište poprilično daleko od Jadrana. Tradicija masovnijeg konzumiranja bakalara u našim krajevima nije duža od 40-tak god. Naša autohtona i tradicionalna jela od sušene ribe pripravljena su od drugih vrsta riba poput oslića, pasa… (pa čak i hobotnice).

2. #2 23.10.2007., murtela

   Rokop grijesite. Iako se bakalar ne nalazi u nasem moru on se, u susenom obliku, vec stoljecima dovozi u nase krajeve. To se naravno odnosi na Istru i Dalmaciju dok je u ostatku Hrvatske, obicaj jedenja bakalara novijeg datuma.

   Broj korisnika kojima je ovaj
   komentar koristan: 2 od 2

    

3. #3 03.11.2007., rokop

   Je, je, svako selo na otoku i priobalju je imalo supermarket gdje su naše prababe i pradjedovi svakodnevno kupovali u nesmiljenom potrošačkom zanosu poput nas danas. Hajdemo sad ozbiljno. Tradicija jednog naroda ili dijela jednog naroda (u zemljopisnom smislu naravno) nije kada se neka stvar ili običaj uvriježi kod beznačajnog postotka tog naroda, jer kao što rekoh u prijašnjem komentaru bakalar se u nas, kako u primorju tako i u unutrašnjosti masovnije konzumira ne duže od 40-tak god. Do tada je bakalar bio apsolutna nepoznanica za barem 90% pučanstva.

4. #4 11.11.2007., murtela

   To jednostavno nije istina. Ako malo proučite bilo koju literaturu koja se bavi dalmatinskom prehranom prije drugog svjetskog rata vidjeti će te da se sušeni bakalar uz more konzumira već jako drugo. Osnovni razlog je bio što je u to doba bakalr bio jako jeftiniji, jeftiniji od npr, domaće friške ribe. Moj djed je odrastao u jednom selu u dalmatinskoj zagori i to je bila jedina riba koju su u njegovoj obitelji konzumirali. Nije naravno bilo super marketa ali su postojale tržnice i ribarnice.
   Što se tiče Vaše teorije o tome da se tradicijom ne može zvati nešto što se uvriježilo u samo jednom dijelu naroda-mislim da onda ne možemo govoriti o nijednom jelu (ili vrlo malom broju) kao tradicionalnom hrvatskom jer nam se kuhinje regionalno jako razlikuju. Ja naprotiv, iako nisam odrasla uz kulen, mlince, bučino ulje, štrukle….. smatram to dijelom naše gastronomske tradicije.

   Broj korisnika kojima je ovaj
   komentar koristan: 1 od 1

    

5. #5 13.11.2007., rokop

   Ukoliko pažljivije pročitate moj prethodni komentar uočit ćete da nisam ustvrdio “da se tradicijom ne može zvati nešto što se uvriježilo u samo jednom dijelu naroda” nego “Tradicija jednog naroda ili dijela jednog naroda (u zemljopisnom smislu naravno) nije kada se neka stvar ili običaj uvriježi kod beznačajnog postotka tog naroda”. Razlika je očita.

6. #6 13.11.2007., murtela

   Mislim da Dalmacija i Istra ne predstavljaju beznacajan postotak hrvatskog naroda.

   Broj korisnika kojima je ovaj
   komentar koristan: 1 od 1

    

7. #7 13.11.2007., rokop

   Haha, ovo se pretvorilo u sapunicu. Nema veze, idemo dalje. Dakle Murtela ni to da Dalmacija i Istra predstavljaju beznačajan postotak hrvatskog naroda nisam rekao. Biću jasniji, beznačajan postotak pučanstva u Dalmaciji je konzumirao bakalar prije 100 pa čak i puno manje godina, dok mi za Istru taj podatak nije poznat.

8. #8 13.11.2007., murtela

   Ha, ha-dodati cu i ja. Pa onda nastaviti u sapuničarskom tomu. Dakle, ja ne znam odakle Vama te informacije ali prema ”mojim” izvorima bakalr nije jeo mali postotak dalmatinaca. U dalmaciju su ga donijeli mlečani a postao je popularan jer je bio jeftiniji od lokalne sušene ribe, pa su ga između ostalog mogle sebi priušiti i vlaške obitelji s puno djece, a malo novaca-poput one moga dide.
   Također u mnogim talijanskim kuharicama s receptima prije drugog svjetskog rata možete pronaći brojne recepte za ”bacala alla dalmata” to jest bakalar na dalmatinski. A Ivana Prijatelj u svojoj kuharici None Carmen između ostalog citira Venecijance 19-og stoljeća koji kažu” Bakalar je bio toliko jeftin da smo njime hranili pantagane, mačke i siromašnu dalmaciju”.
   Bakalar je definitivno dio dalmatinskog kulturološko-gastronomskog identiteta i zato mislim da teza kako bakalar nije tradicionalni dalmatinski specijalitet uistinu ne stoji.

   Broj korisnika kojima je ovaj
   komentar koristan: 2 od 2

    

9. #9 14.11.2007., rokop

   Ma da, ako ćemo razmišljati na takav način i burek kao i čevapčići su “definitivno dio dalmatinskog kulturološko-gastronomskog identiteta”.

   Broj korisnika kojima je ovaj
   komentar koristan: 0 od 1

    

10. #10 14.11.2007., murtela

    Pa s obzirom da se dole jedu vec vise od pedeset godina moze se reci da ulaze u tradiciju ali bakalar se jede puno duze :D pa je njegovo mjesto u dalmatinskoj kuzini vise nego sigurno. Uostalom na ovaakav nacin kako ga mi spremamo ga ne sprema nitko drugi a pogotovo ne skandinavci, tako da nemoj da nam ovo divno jelo mora postati beskucnik. Pozdrav

    Broj korisnika kojima je ovaj
    komentar koristan: 1 od 1

     

11. #11 22.12.2007., memory

    E pa da se i ja umješam u ovu raspravu oko bakalara. Zahvalio bih se i jednom i drugom, ali moram Vam reći obojici da je tradicija sušenja izvornog pravog bakalara kojeg poznajemo nastala, nećete vjerovati, u Hrvatskoj točnije na otoku Krapnju. Krapljani su stoljećima poznati kako po izlovu morskih spužava i koralja tako i kao vrhunski ribari i moreplovci koji su na svojim putovanjim dotakli svaki kutak načeg planeta, pa tako i sjevera Europe gdje je tradicija izlova i konzumacije svježeg bakalara poznata stoljećima, ali su ožkrapljani ti koji su prvi donijeli bakalar u naše krajeve i koji su ga počeli sušiti kao što se suši pršut.
    Na žalost te tradicije sušenja bakalara više nama na Krapnju već se “udomaćio” uvoz iz drugih zemalja.

    Broj korisnika kojima je ovaj
    komentar koristan: 2 od 3

     

12. #12 22.12.2007., Holly

    Baš mi sad mama kaže da su njezina mama i baka običavale spremati bakalar ( na način, gore naveden ). I moja mama preuzela je taj, po meni divan običaj, pripremanja bakalara, na Badnjak. Nadam se da ću ga jednog dana i ja pripremati svojoj obitelji.

13. #13 26.12.2007., murtela

    Memory zaista cijenim tvoj doprinos ovoj diskusiji ali mi tvoja teorija ne zvuči baš uvjerljivo. Prvo koliko ja znam, i iz svih izvora meni dostupnih, bakalar su u naše krajeve donijeli talijani, a u Italiju je stizao norveškim brodovima. A ono što kod mene izaziva sumnju u teoriju koju ste ovdje iznijeli je -kako su vrijedni ribari s Krapnja uspjeli u svježem obliku prenjeti bakalar iz Norveške do Dalmacije?

14. #14 prije 24 dana, 19h, DaSilva

    Stvarno cudni komentari, pa mislila sam da je stranica s receptima za kuhanje….Rokop tvoje predavanje o “zemljopisnom smislu…” totalno je van konteksta. Ako zelis podijeliti recept ili svoje misljenje o receptu onda to ucini vezano uz temu, a ne predavanja o povijesti, statistici ili zemljopisu…

povratak na vrh