Cilj: Rapsodija babljeg ljeta; Rezultat: Parodija babljeg ljeta

Odvojite žumanjke od bjelanjaka i izradite ih sa šećerom i vanil-šećerom. Dodajte omekšali ili nasjeckani maslac i izradite do kraja.

Kolač možete složiti s originalnim omjerima brašna, lješnjaka i maka kao i ja. Kolač je i tako ukusan. No, ako želite da vam se jače osjeti lješnjak a manje mak, možete probati s mjerama iz zagrada. Meni je u planu i ta verzija, jer nisam prevelika ljubiteljica maka. Mislim da je u prvoj verziji, mak ugušio lješnjake. Lješnjake sam stavila u blender i miksala ih do te mjere da je dio lješnjaka samljeven, a dio samo usitnjen odn. isjeckan. Brašno, gustin i prašak za pecivo prosijte, dodajte mu lješnjake i sve zajedno dodajte u smjesu.

Preporučam da bjelanjke ipak sve zajedno istučete tek nakon što napravite obje smjese i onda ih umiješate u smjese, jer se bojim da bi bjelanjci ili smjesa od lješnjaka s umiješanim bjelanjcima, mogli otpustiti dok završite smjesu s makom. Samo pazite da ih ne zaboravite umiješati poput mene.

Odvojite žumanjke od bjelanjaka i izradite ih sa šećerom i vanil-šećerom. Možete žlicu šećera odvojiti i kasnije ju izmiksati s bjelanjcima. Dodajte omekšali ili nasjeckani maslac i izradite do kraja.

Odlučite koje ćete omjere koristiti, pa prosijte brašno i prašak za pecivo. Dodajte mljeveni mak i sve umiješajte ili umiksajte u smjesu. Po mogućnosti stavite stari gorki mak i pozovite Cool cheficu da degustira vašu divotu…samo pazite, takve vam imaju iskusna nepca i odmah će skužiti što ste im podvalili.

E sad! U uvjerenju da sam završila smjese, ovu od lješnjaka sam već ulila u namašćeni i poprezlani kalup; dok sam za smjesu od maka zaključila da je pregusta, te joj dodala mrvicu mlijeka i tek tada sam shvatila da sam zaboravila na bjelanjke koji čekaju u multipraktiku. Idemo Cooharice, izljevaj smjesu iz kalupa natrag u posudu, ponovno kalup posipaj krušnim mrvicama, istuci bjelanjke uz dodatak šećera, po polovicu snijega rasporedi u smjese i tek tada možeš ulijevati u kalupe. Uglavnom, poanta je da nisam sigurna bi li mlijeko bilo neophodno da nisam zaboravila na bjelanjke koji ipak razmekšaju smjesu.

Znači, namastimo i poprezlamo kalup, a smjese rasporedite tako da bude pola od svake po kalupu. Kalupe NEMOJTE napuniti do vrha! Punite ih najviše do dvije trećine, a ako vam išta ostane iskoristite košarice za muffine (njih peći kraće). U suprotnom ćete kao Cooharica bespomoćno gledati kroz vrata pećnice kako kolač raste preko ruba i _čvapka_ po dnu pećnice, kako se kapi lijepe, zagorijevaju i pećnicu kao i stan prožimaju miomirisima po zagorevini, a vi se nećete usuditi otvoriti vrata i sanirati štetu kako vam se kolač ne bi spustio.

*Šljive očistite od koštica. Pošto sam ih slagala po sredini svakoga kraka zvjezdice, prepolavljala sam ih zbog lakšeg rezanja, kako bi se i svaki krak mogao lakše izrezati po sredini.* Problem je što, barem smrznute, izrezane šljive puštaju puno soka tj. vode, pa se kolač mora dugo peći, dok mu je površina već lagano i prepečena. Tako da, ako imate bušilicu za šljive, a mogućnost lakšeg rezanja kolača vam je sporedna, možda će biti manje tekućine u kolaču. Šefica i ja smo se složile da bi bilo dobro da ima više šljiva. No, postoji problem za koji tražimo rješenje. Šljive se moraju rasporediti po površini kolača koliko ona to dopušta, pošto one za vrijeme pečenja sjednu na dno. Šefica je predložila da se ponovi sloj šljiva, kada prva tura propadne, a smjesa je još tekuća. Međutim, ja se bojim da će to utjecati na kolač, pošto je meni pao na sredini i nakon pola sata pečenja, kada sam krivo procijenila da može van. Ipak, postoji mogućnost da je kolač pao na sredini samo zbog vode, zato što sam i na sredinu poslagala sitno izrezane šljive. *Šljive možete po želji uvaljati u cimet.*

Moj je zaključak bio da bi se kolač trebao peći na 180 stupnjeva tridesetak minuta. Međutim, nakon tridesetak minuta, kolač je odozgora izgledao pečen, nož zaboden u sredinu nije se činio prebalav, a kada sam ga izvrnula na tanjur…UŽAS! Bivše dno-sada vrh bio je još potpuno mokar zbog šljiva! Ništa, natrag u kalup i u pećnicu, pa što Bog da! Eto, zvjezdica sa sredinom se spustila, a kolač mi je naočigled vukao na tamnosmeđu boju, tako da povišenjenje temperature nije dolazilo u obzir. Kolač se pekao minimalno pedeset minuta. Kada sam ga izvadila, prerasli i prepečeni vrh sam nožem sravnila s visinom kalupa, jer kada se kolač izvrne ionako mora imati ravnu podlogu. Ugodno sam se iznenadila kada sam vidjela unutrašnjost kolača. Kada sam ga izvrnula, bivše dno-sada vrh, bio je još malo vlažan, ali ubrzo se osušio.

Pomiješajte šećer u prahu i rum tako da dobijete žitku smjesu, pa time prelijte ili premažite kolač.  Ako sami usitnjavate šećer u blenderu (ili mlincu za kavu), usitnjavajte klasični, a ne onaj fini za kolače, koji je također u kristalićima, samo sitnijima; jer će vam blender samo razbacati šećer i dobit ćete glazuru kao ja. Inače, ta je glazura vrlo ukusna i aroma ruma paše uz okuse koji prevladavaju u kolaču. Posebna napomena: Ukoliko završavate kolač iza ponoći, živite u garsonijeri, a vaš dragi već naveliko hrče; budite obzirni i glazuru miješajte u kupaonici.

*Čokoladu usitnite i rastopite, pa prošarajte tanke pruge po kolaču i ostavite da se osuši.* Ja sam to izostavila, jer kako mi je krenulo vjerojatno bi mi se i tu nešto spesjalo, pa ne bih legla prije nego što se Dalmatino budi.