Opis i porijeklo

Šljiva ima okrugli ili ovalni plod, plave, crvene ili žute boje pokožice (ovisno o vrsti). Meso ploda je slatko, žućkaste boje s košticom usredini.

Potječe iz Azije, a poznata je bila još u starom vijeku. Iz starih zapisa doznajemo da je krasila viseće vrtove Babilona. U stari se Rim dopremala iz Sirije, a Rimljani su je konzervirali sušenjem. Zapadna Europa upoznala je šljivu zahvaljujući križarima.

Danas se uzgaja preko 2000 vrsta šljiva. Najpoznatije su talijanka, požegača, aženka i mirabel.

Energetska i nutritivna vrijednost

Svježi plod šljive u 100 grama sadrži 87 g vode, 11 g ugljikohidrata, 1,4 g dijatetskih vlakana i 0,7 g bjelančevina.

Od vitamina ima najviše beta-karotena (provitamin A), vitamina C, vitamina E, folne kiseline, niacina i vitamina B6, te obilje minerala: prvenstveno kalija, zatim fosfora, kalcija, magnezija, natrija, željeza i bakra. Šljiva sadrži i topljiva dijetetska vlakna (pektin) koja djeluju blagotvorno kod sniženja kolesterola u krvi i zatvora.

Šljive imaju nisku energetsku vrijednost, samo 46 kcal na 100 g, oko četiri puta manju od kruha. Ugodan okus šljive potječe od dobroga omjera šećera (5 različitih vrsta) i voćnih kiselina.

Šljive uz još neke vrste voća (jabuke, višnje, kruške, marelice) prirodno sadrže sorbitol - šećerni alkohol koji se koristi kao zamjena za šećer u proizvodnji slatkih dijetetskih proizvoda namijenjenih dijabetičarima i ostalim osobama koje smiju konzumirati ograničene količine šećera.

Sorbitol ima 60 % slatkoće šećera, sadrži manje kalorija od šećera, dobro zadržava vlagu, ima prikladnu kristalnu strukturu i ne izaziva karijes. U obliku koncentriranoga soka, suhe šljive koriste se kao prirodni zaslađivač, boja, pojačivač okusa i konzervans.

Šljive se svrstavaju u lužnato voće bogato kalijem koji je neophodan za održavanje acido-bazne ravnoteže. Intenzivna tjelesna aktivnost kod povišene temperature, rad noću te stres, izazivaju pad razine kalija, što uzrokuje umor organizma.

Usporedba sadržaja nutrijenata u svježim i suhim šljivama (računato na 100 g namirnice) pokazuje određene razlike. Suhe šljive sadrže veće količine minerala, vitamina (osim vitamina C) i fitokemikalija.

Ljekovitost

Zbog obilja vitamina, minerala, dijetetskih vlakana i prirodnih šećera, šljiva zauzima važno mjesto kao voće u prehrani. Ona pridonosi i poboljšanju pravilne prehrane, tim više što njezin sastav u biološki najprihvatljivijim omjerima ljudski organizam lako prihvaća i time je iskoristivost pojedinih sastojaka povećana.

Šljiva je zbog sadržaja vitamina B-kompleksa izuzetan stimulator izmjene ugljikohidrata u organizmu. Pomaže kod psihičkih nemira i poteškoća s koncentracijom, jača srce i imunitet, regulira probavu, čisti organizam i odstranjuje iz njega štetne tvari te potiče rad jetre i popravlja apetit.

Laksativno djelovanje šljive ima naročitu prednost jer je, zbog nedovoljne fizičke aktivnosti i načina prehrane suvremenog čovjeka, smanjena aktivnost crijeva, naročito kod starijih osoba.

Ali oprez! Koštica šljive sadrži tvari koje mogu osloboditi otrovnu cijanovodičnu kiselinu uslijed djelovanja enzima u organizmu.

Kupovanje i čuvanje

Naša napoznatija sorta - šljiva bistrica dozrijeva krajem kolovoza i početkom rujna. Najbolja je ona koju možete odabrati i ubrati u svojem voćnjaku, ali i ona na tržnici ili voćarnici, ako znamo kako ona treba izgledati.

Šljiva treba biti s peteljkom, čvrsta i neoštećena, dok je "magličavost" površine dokaz da se s njome pravilno rukovalo.

Nakon kupnje šljive možete čuvati 2-3 dana u hladnjaku jer brzo dozrijevaju. Pri tome oslobađaju plin etilen koji pospješuje zrenje ostalog voća i povrća koje držite u hladnjaku, pa je šljive poželjno staviti u papirnatu ili plastičnu ambalažu. Ako ih želite imati 2-3 mjeseca, možete ih zamrznuti.

Šljive prepolovite nožem za rezanje voća i izvadite koštice. Položite ih kožom okrenutom prema dolje na veću tacnu koja će vam stati u zamrzivač. Kada su šljive zamrznute, zatvorite ih u plastične vrećice i vratite u zamrzivač.

Priprema jela sa šljivama

Sve sorte šljiva, a osobito desertne, mogu se konzumirati svježe. Šljiva kao što je sorta bistrica može biti glavni ili sporedni lik u slatkim i slanim jelima te pićima.

Najpoznatiji zaštitni znak bakine kuhinje je pekmez ili džem od šljiva. Kuhana u vodi ili vinu s dodatkom šećera, narančine ili limunove korice i začina može biti izvrstan kompot. Izvrsna je u kombinaciji s različitim vrstama tijesta, od pita preko savijača do okruglica od krumpirova tijesta. Gušći umak od propasiranih kuhanih šljiva sa šećerom i cimetom, a po želji i muškatnim oraščićem poslužite sa sladoledom od vanilije.

U slanim jelima najviše se koristi sušena šljiva, osobito u kombinaciji sa svinjetinom, junetinom i peradi. Svinjetinu i perad možete nadijevati ili obložiti šljivama, a kod pirjane junetine stavite je u umak kako bi on dobio dodatnu punoću.

Šljivovica, bila ona obična ili prepečenica, izvrstan je aperitiv, a možete je koristiti za flambiranje slatkih i slanih delicija.