Kultura branja nalaže da se šparuge ne čupaju s korijenom i da se ne beru oni sasvim mali izdanci. Jer šparugar šparuge čuva i za sljedeća pokoljenja. Uz branje šparuga spominje se i mjera i osjećaj branja, ali to dolazi s vremenom i praksom.
Da ne bude bilo zabune, znamo mi da naš lijep hrvatski jezik sugerira izraz šparoge, ali tko je jednom ubrao divlje i iste spremio na fritaju, preko usta će mu teško prijeći šparoge. Na obalnom dijelu, gdje i rastu, izraz šparuge se duboko udomaćio, stoga bi bilo nezgrapno punim ustima šparuga, govoriti o šparogama. Zar ne? Zato, živjele šparuge!
Najpogodnije vrijeme za šparuge je odmah iza kiše i to rano ujutro.
Dani su sve topliji i duži i priroda se polako budi, a šparuge samo što nisu. Šparuga je jedna od najstarijih samoniklih kultura Mediterana, mada su se rasprostranile cijelom Europom, a mogu se naći čak i u Sibiru. Već negdje oko ožujka, pa tamo sve do lipnja, šparugari će sa svih strana krenuti u potragu za prvim izdancima, koji na početku sramežljivo, a onda i sasvim odvažno izlažu svoje lijepe glavice i klimaju na proljetnom suncu.
Dok stari šparugari tvrde da se nekada šparužina mogla uočiti gotovo uz svako stablo i da su uvjeti po berače bili ugodniji, danas se šparuge ne nalaze na uglađenom terenu, već na strminama ili se treba provlačiti kroz trnje i šikare, pretraživati kamenjar, grmove, nisko raslinje, tražiti ih uz rubove primorskih šumica, a naročito gledati na zgarištima, tamo gdje je prethodnih sezona bilo požara. Svaki šparugar će vam reći da je za branje šparuga važnija praksa nego dobar vid, iako ćete šparugu puno lakše uočiti kada se oči adaptiraju na sve nijanse zelene boje.
Za neiskusne šparugare prvi je nagovještaj šparuge šparužina, visoka rođaka, osušena i rascvala, pomalo bodljikava uz koje rastu ili su rasle mladice, a najlakše će ih zavesti vrlo mu sličan bljušt. Iskusni šparugar zna sva mjesta na kojima šparuge rastu i pohodit će ih više ili manje uspješno više puta u sezoni. Kultura branja nalaže da se šparuge ne čupaju s korijenom i da se ne beru oni sasvim mali izdanci. Jer šparugar šparuge čuva i za sljedeća pokoljenja. Uz branje šparuga spominje se i mjera i osjećaj branja, ali to dolazi s vremenom i praksom. Stabljika šparuge se lomi približno na sredini na mjestu gdje se još sama lomi pod prstima. Mac šparuga doma treba što prije staviti u posudu s vodom ili zamotati u vlažnu krpu i spremiti u hladnjak.
Obavezna oprema za lov na šparuge
Pravi berači ne idu u šparuge bez dugih rukava i nogavica, dubokih cipela ili tenisica. Po mogućnosti stara odjeća svijetlih boja, što zbog nemogućih terena kroz koje ćete se provlačiti, sunca, a što da bi uočili krpelje, kojih je sve više i danas realno predstavljaju veći problem nego zmije. Krpelji će se teže primiti na glatkoj, sklizavoj, sintetičkoj odjeći.
Obavezan detalj je i štap, vrećica za šparuge, a ponesete li rukavicu, potpuno ste opremljeni za šparugolov. I nije to tek tako, iz grmlja i šipražja na neoprezne berače uz krpelje vrebaju pauci i zmije. Štap je tu da bi njime udarali o tlo, kako bi vas zmije čule i na vrijeme se sklonile.
Svaki šparugar će vam reći da je za branje šparuga važnija praksa nego dobar vid.
Ono što naberete od šparuga na moru će se zvati mac, dok će na kontinentu za njega reći svežanj. Što je mac deblji, šparugar će se bolje najesti. Šparugari često putem naberu i koromač, a neće ostati ravnodušni ni na divlje koprive. I jedno i drugo će rado završiti u primorskom loncu.
U jeku sezone "lova na šparuge" po šumarcima, šipražjima i kamenjaru zateći ćete više ljudi no šparuga, pa opet najvještiji gotovo nikada ne odu kući praznih ruku. Najpogodnije za šparuge jeste vrijeme odmah iza kiše i to rano ujutro, a stari "šparugo-mačci" znaju da prva kiša u ožujku, nakon što temperature narastu, označava početak lova na šparuge. Šparuge rastu vrlo brzo, bukvalno preko noći.
Kupiti šparuge na merkatu (tržnici), za pravog iskrenog berača je sramotno. Ne znam je li urbana legenda ili ne, ali šparuge na merkatu drže se za one koje je najlakše ubrati jer rastu uz cestu.
Ulove li vas u debatu jesu li bolje istarske, one što rastu pod Učkom, na Kvarneru, bodulske ili pak dalmatinske šparuge, najbolje je ostati pribran i odmahnuti glavom, jer to je mrtva utrka.
Šparuge na tanjuru
Šparuga se lomi rukom (nikako nožem) na komadiće od 1-2 cm, sve dok se ne stigne do dijela koji pucketa, nije sočan ili se ne može otkinuti. Termička obrada šparuge traje kratko, da ne izgubi svoj upečatljivi okus, jer je osjetljiva i nježna namirnica. Naravno, najbolje će se nadopunjavati s maslinovim uljem s istog geografskog područja. Prva fritaja sa šparugama je događaj sezone. Od šparuga se priprema odličan rižoto, izvrsne su šparuge na salatu, odlični namazi od šparuga, umaci koji nadopunjuju meso ili tjesteninu i drugi specijaliteti. Od repova šparuga se priprema temeljac za podlijevanje rižota ili juha koja se samostalno jede, a mogu se pohraniti i u zamrzivač za kasniju upotrebu i za istu namjenu.
Nije li njihov izvrstan okus dovoljna motivacija za potragu za šparugama, spomenut ćemo terapeutske učinke dugotrajne šetnje, saginjanja, provlačenja, bivanja na svježem zraku, u dobrom društvu i u zelenilu. Pravi wellness za sva čula. Ajmo svi u šparuge!
:(Još nema komentara