Što je milkshake

Je li moguće da tako nježna riječ poput – milkshake, koja u sebi sadrži riječ "mlijeko", prvu čovjekovu namirnicu, koja nas asocira na majku i istovremeno izjednačuje s ostalim sisavcima, može označavati nešto opasno?

Sigurno je jedno, taj problem nije postojao krajem 19. stoljeća, točnije 1885. kada je naziv milkshake po prvi put upotrijebljen za neku vrstu punča ili eggnoga, napravljenog od jaja i viskija. Ni približno ono što danas označavamo tim imenom.
Današnji milkshake izmislio je četrdesetak godina kasnije, točnije 1922. godine, zaposlenik američkog lanca samoposluživanja "Walgreens", Ivar "Pop" Coulson. On se dosjetio da napitku od mlijeka, čokolade i ječma doda sladoled.

Iste godine dogodio se sljedeći presudni povijesni trenutak za milkshake, nastao je električni blender, tj. stolni mikser, stroj za usitnjavanje i miješanje namirnica. Izmislio ga je i sastavio Amerikanac poljskog porijekla Stephen Poplawski.
Međutim, tek početkom '50-ih godina prošlog stoljeća, kada su izmišljeni automatski strojevi iz kojih se cijedio milkshake, on postaje nacionalnim pićem (ili bolje rečeno, slasticom).

I uopće u našoj kolektivnoj svijesti milkshake, napitak koji se pije iz visokih plastičnih čaša isključivo slamčicom, simbolom je pedesetih godina i gospodarskog buma, uz rock 'n' roll, dugačke kromirane američke automobile, hamburgere iz fast fooda. I upravo je ova posljednja stavka odvela nedužni milkshake na stup srama i popis "opasnih" pića.
U jednoj od posljednjih ovoproljetnih epizoda svoje serije "Food Revolution", kojom britanski chef Jamie Oliver pokušava preodgojiti mlade (a i starije) Amerikance da zdravije i manje jedu, objašnjava kako je moguće napraviti milkshake u kojem možete uživati bez straha da ste upravo posrkali najmanje 350 kalorija.

Naziv po prvi je put upotrijebljen za vrstu punča ili , napravljenog od jaja i viskija.

Umjesto sladoleda Jamie je upotrijebio jogurt, a zaslađeni voćni sirup zamijenio svježim voćem. Međutim, Dino, vlasnik malog fast fooda iz Los Angelesa, kojeg pokušava uvjeriti u svoje preinake, ostaje sumnjičav i ne odustaje od svog starog recepta. Kao što od njega ne odustaju ni međunarodni lanci fast fooda poput McDonaldsa s uvijek novim okusima milkshakea, sve do Oreo keksa i M&M bombona, a kojeg prodaju pod imenom McFlurries. Ovaj posljednji jede se slamčicom koja na vrhu ima žličicu, pa se mnogi svađaju radi li se o sladoledu ili piću. Ili lanac Wendy's koji godišnje proda 300 milijuna svojih milkshakeova Frostys.

Ne, ne bih se složila da je milkshake "opasno" piće. Kao i u svemu drugome, važno je imati mjeru. Možemo ga piti iz manjih čaša, koristiti manju količinu sirupa, manje mastan ili sladak sladoled. Ali prije svega, nikako ne bismo smjeli onu gustu, kremastu, hladnu masu, nešto između tekućine i leda, poistovjetiti s istoimenim slasticama koje nude lanci fast fooda.

Istovremeno, treba priznati da je Dino imao pravo kada je Jamieju Oliveru objašnjavao da uz korištenje voća i jogurta milkshake više nema pravo na to ime. Naime, postoji nekoliko napitaka vrlo sličnih milkshakeu, koji koriste iste namirnice, a nazivi (ah, sudbina je to brojnih jela i pića) im se isprepliću u različitim jezicima. Pa tako je Dino Jamiejev milkshake nazvao "smoothie", tj. piće od izmiksanog svježeg voća s mlijekom ili sokovima, a koji mi nazivamo i francuskom riječju "frappe". Istovremeno, Amerikanci "frappeom" obilježavaju slatko piće s mlijekom i ledom, ali bez voća, tek sa sirupima ili drugim okusima poput čokolade, kokosa, vanilije.