Moj profil

Složeni složenci

Najpoznatiji su svjetski složenci sigurno lazanje i musaka. Mogućnosti su eksperimentiranja beskonačne. Složiti se može gotovo sve što vam padne na pamet.

Složenci su logična jela, nastala sama od sebe. Ako imate par namirnica, što ćete učiniti? Zajedno ih staviti u posudu za kuhanje i skuhati ili staviti red po red namirnica i u pećnicu. Zar ne? Pa, to sigurno svakom prvo padne napamet. Tako se i djeca igraju kuhanja!

Lazanje i musaka dva su planetarno poznata jela koja se u raznim zemljama rade na toliko različitih načina da ih gotovo ne možemo ni prepoznati.

Kad složite složenac, onda se mora samo staviti u pećnicu i čekati. Složenac je složen. A ne ono, kad političari kažu, situacija je složena. To pak znači da nije složena. Jer kad bi bila složena, onda bi sve bilo u redu, kao složena drva, rečenica ili složenac.

Red po red, red po red, a zajedničko je svim složencima što će završiti u pećnici. A to je i logično, jer svi se ti redovi moraju peći u okolini u kojoj toplina dolazi sa svih strana.

Osim ako složenac nije neki japanski, sirovi složenac. Ima i takvih.

Složenac je i francuski krumpir, najjednostavniji ručak na svijetu - vrhunac srednjoškolskog kulinarstva. Red krumpira, pa red nečega, luka, jaja, kobasice, pa opet red krumpira. Složenac samo takav. Jedino sam siguran u to da to jelo Francuzi sigurno nekako drugačije zovu.

Lazanje i musaka dva su planetarno poznata jela koja se u raznim zemljama rade na toliko različitih načina da ih gotovo ne možemo ni prepoznati. Ali, sloj po sloj i dalje je važna konstanta.

Lazanje su vjerojatno jedan od prvih oblika tjestenine. Tanko izvaljano tijesto koje već samim oblikom zove da ga slažemo u neku posudu, red po red. A između, sve što poželimo. Neki povjesničari misle da su lazanje nastale od tankog starogrčkog kolača, kruha - laganon. Rimljani bi ga narezali na vrpce i tako bi postao lagani. Tako je vjerojatno nastalo ime, ali ne i jelo. Često u potrazi za porijeklom nekog jela, preslikavamo svoje iskustvo u prošlost iako u stvari ne znamo kako su neke namirnice koristile.

Lazanje kao jelo u današnjem obliku pojavile su se u srednjem vijeku u Italiji i ostale jedan od zaštitnih znakova talijanske kuhinje. Iz vlastitog iskustva znam da lazanje izazivaju ovisnost i to tešku ovisnost. Ne mogu se prestati jesti. Samo me činjenica što sutradan volim jesti hladne lazanje može zaustaviti. Malo se mora ostaviti i za sutra.

"Kad mi padne razina lazanja u krvi, postanem zao." - upozorio je jednom prilikom mačak Garfield. Nije jedini.

Musaka je višeslojno jelo koje će odmah podsjetiti na patlidžane i Grčku. Patlidžani rezani na ploške, meso, rajčice i sve pečeno u pećnici. To je verzija turske i arapske kuhinje u kojoj često patlidžane zamijeni i tikvica. Na brdovitom Balkanu musaka se razvija u više smjerova. Grci će na sve dodati i tučena jaja ili bešamel. Njihova varijanta sa slojevima i mljevenim mesom toliko se proširila svijetom da na kraju ipak imaju prvenstvo. U ostalim zemljama može i bez patlidžana i/ili tikvica. Pojavljuju se i slojevi od drugog različitog povrća, kuhana jaja, špinat. U Bugarskoj, naravno, dodaje se i sloj sira. U Rumunjskoj se radi od krumpira, celera, cvjetače ili kelja, a i oni drže musaku nacionalnim jelom.

Samo ime musaqqa ima arapsko porijeklo iako jelo možda i nije po porijeklu arapsko. Vjerojatno je nastalo tu negdje, na razmeđi civilizacija, s jedne ili druge strane Mediterana. Svatko je dodao svoj sloj tom globalnom složencu.

Baš se pitam je li i to bio složenac kad smo jednom prilikom prijatelj Geba i ja pod peku stavili red svinjskih odrezaka, pa red luka, pa red ćevapa, pa ponovno odrezaka, pa ćevapa, pa paprike, pa odrezaka. I opet je dobro ispalo, a jelo se sa žlicom.

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.