Slavimo prašume

"Nitko ne zna kako i zašto, ali prije otprilike 4000 milijuna godina nastao je planet Zemlja. Otada je započeo život na i ispod njezine površine, u vodama i na nebu. Ali danas joj vrijeme ističe.
Zamislimo cjelokupnu povijest Zemlje u obliku jedne godine.
Nekoliko dana nakon nastanka, 1. siječnja, počele su se razmnožavati bakterije u vodi i na kopnu. Meduze i paukovi nisu se javili sve do početka studenog. Prve paprati negdje oko 20. studenog. Istovremeno su u vodama počele plivati ribe, a po zraku letjeti insekti. Nekoliko dana kasnije, od 1. do 15. prosinca vladaju dinosauri.
Petnaestak minuta prije ponoći 31. prosinca pojavio se čovjek. Dvije sekunde od kraja godine započela je industrijska revolucija i čovjek je uspio poremetiti, a možda i zauvijek uništiti, sve što je stvoreno u godinu dana. Zemlja je pokleknula." (iz eseja Paula McCartneya "Prožderana zemlja")

Prašume postaju pustinje

U prašumama raste preko 3000 jestivih plodova, od kojih domoroci koriste oko 2000, a moderan čovjek na Zapadu tek 30.Do 1950. godine 14% zemljine površine činile su prašume, danas tek 7%. Prema podacima FAO-a, Agencije UN za prehranu i poljoprivredu, godišnje se posječe 7, 3 milijuna hektara prašume. A samo 1 hektar može udomiti 750 vrsti stabala i 1.500 drugih različitih biljaka.

Nažalost, čovjek za sobom ostavlja pustinju. I ne samo u figurativnom smislu. U slučaju prašuma, one najprije bivaju oskrnavljene selektivnom sječom stabala, dakle onih koja daju najkvalitetniju sirovinu za drvnu industriju. Nakon toga posijeku se i "obična" stabla koja donose manju dobit. Iskrčeni prostori pretvaraju se u poljoprivredne terene za uzgoj monokultura, uglavnom soje i palme uljarice. Međutim, bez odgovarajuće vegetacije koja jedina može zadržati velike količine vode, koje padaju u tropskim područjima, tlo se ispire i nakon nekog vremena poljoprivredna proizvodnja postaje nemoguća. Prašume se pretvaraju u svoju antitezu - pustinje. Isti scenarij ponavlja se u Amazoniji, tropskim dijelovima Afrike (Kongu i Ruandi) i Aziji (Indonezija i sjeverni dio Australije).

Bogatstvo prašuma

I dok se gušimo u "stakleniku" ugljičnog dioksida, upravo su prašume kao divovska pluća Zemlje u stanju očistiti zrak, upiti vodu i zadržati tlo. One su naši veliki prijatelji. Uništiti taj jedinstveni habitat znači izbrisati sa zemljine površine stabla visoka i do 85 metara, stotine različitih vrsta orhideja, od veličine ruke do veličine trepavice, ptice i žabe u duginim bojama, bezbroj insekata, gmazova i sisavaca. Prašume su dom za više od polovice živih organizama na Zemlji. Veliku većinu njih znanstvenici još nisu otkrili ni katalogizirali. Njena biorazličitost najbolje pokazuje vrijednost planeta, koji kako kaže prekrasna izreka "nismo naslijedili od naših roditelja, već posudili od naše djece".

Prašume nazivaju i „najvećom ljekarnom na Zemlji", jer gotovo jedna četvrtina aktivnih sastojaka koji se koristi u medicini potječe iz biljaka koje tu rastu.U bogatstva prašuma svakako spadaju i domorodačka plemena kojima je ona izvor hrane, lijekova i zaštita. U prašumama raste preko 3.000 jestivih plodova, od kojih domoroci koriste oko 2.000, a moderni čovjek na Zapadu tek 30. I sami ugroženi nezaustavljivim uništavanjem šuma, kako Amerindi, skupni naziv za žitelje Amazonije, Pigmeji (često ne viši od jednog metra), plemena koja žive u afričkim prašumama, i druge grupe u azijskom tropskom pojasu, napuštaju svoj tradicionalni način života. A time i svoja znanja o korištenju ljekovitih biljaka, pripremi hrane, oruđu, lovu.

Nevjerojatna zvuči vijest od ovog ljeta, kako je na području paragvajske prašume, koja je predana u ruke uzgajivača stoke, primijećen muškarac pripadnik posljednjeg amazonskog plemena koji još uvijek nije imao kontakata s modernom civilizacijom. Čim je primijećen, muškarac se sakrio iza jednog stabla, pa pobjegao. Za sobom je ostavio zemljanu zdjelicu za mrvljenje zrnja i nekoliko komada mrtve divljači spremne za pripremu. Muškarac pripada plemenu Ayoreo-Totobiegosode, koji žive u suhim predjelima paragvajske prašume. Njihov broj je nepoznat.

Osim toga, prašume nazivaju i "najvećom ljekarnom na Zemlji", jer gotovo jedna četvrtina aktivnih sastojaka koji se koristi u medicini potječe iz biljaka koje tu rastu. Prašuma nam je 'poklonila' hormonsku kontracepciju, razne stimulanse i sedative. Iz prašuma potječe otrovni kurare, vrlo jak aktivni sastojak s paralizirajućim efektom, koji se koristi za anestezije i kinin, lijek protiv malarije. Vincristina, koja se dobiva iz biljke Pervinca tropicale, jedan je od najmoćnijih sastojaka protiv raka, naročito kod dječje leukemije. Domorodačka plemena, točnije tzv. šamani, koja žive u prašumama imaju nevjerojatna znanja o korištenju ljekovitih biljaka, bilo u slučaju ugriza otrovnice, bilo kod težih kroničnih bolesti.

I za kraj, u korist prašuma, možemo dodati pitalicu, koja glasi "Što je zajedničko čokoladi, pop-cornu, Coca-Coli i umaku od rajčice, osim da ih obožavaju na svim kontinentima i da bi nam život bez njih bio nezamisliv?" Radi se o hrani čiji su glavni sastojci prvobitno otkriveni u prašumama. Ako im dodamo banane, avokado, kokos, naranče, kikiriki, kukuruz, rižu, cimet, vaniliju, možemo zaključiti da bi bez čudesnih tropskih prašuma čovjekov jelovnik bio mnogo, mnogo siromašniji i bezukusniji.