zsatovic
Samonikle jestive biljke ne beru se zbog siromaštva, nestašice ili uštede.Svakog proljeća u ruke uzmem samo jednu knjigu - "Enciklopediju samoniklog jestivog bilja" Ljubiše Grlića. To je knjiga koja je u svojih nekoliko izdanja sigurno najbolja knjiga te vrste na svijetu. Upornim pretraživanjem svih najvećih internetskih knjižara nisam naišao na ništa prikladnije i bolje od ove knjige. Napisana je za sve. I za laike početnike i za znanstvenike. Biljke su podijeljene u tri skupine. U prvoj su one koje su uistinu savršeno ukusne, u drugoj one koje su dobre tako-tako, a u trećoj one koje su jestive, ali samo u slučaju teške nužde i preživljavanja.
Ali uvijek se sjetite da PRIRODA NIJE BENIGNA, nije bezopasna ni dobroćudna. Priroda nije besplatan vrt, tržnica. Sve treba dobro poznavati jer uvijek se kriju neka iznenađenja. Npr. godinama berem bujad. Bujad ili velika paprat biljka je koja raste u ogromnim kolonijama. Za jelo služe mladi izdanci dok su još savijeni poput puža i ne viši od dvadesetak centimetara. Japanci bi poludjeli da vide koliko bujadi nedirnuto raste svake godine u našim krajevima. I pokojni car Hirohito bi s caricom pod rukom svake godine odlazio brati bujad. "Warabi"- rekli bi Japanci. Ali otkriveno je da neki sastojci bujadi mogu uzrokovati rak probavnih organa. Dakle s bujadi umjereno.
I zato je možda bolje ispričati priču o velikom znanstveniku nego nabrajati jestive biljke.
Jestive dekoracije
Za jelo služe mladi izdanci velike paprati dok su još savijeni poput puža i ne viši od dvadesetak centimetara.
Prije dvadesetak i više godina sjedio sam u Tuheljskim toplicama za stolom s uvaženim stručnjacima za gljive i samoniklo jestivo bilje. Povod je bilo emitiranje neke radijske emisije o svemu i svačemu. Nakon obavljenog posla ćaskali smo i čekali te obećane poznate zagorske punjene lignje koje nikako da dođu na stol. Nervoza je rasla, a i glad. Odjednom je naš najveći stručnjak za samoniklo jestivo bilje dr. Ljubiša Grlić primio vazu ispred sebe i krenuo jesti cvijeće i dekoracije. Svi smo ga začuđeno pogledali, a on je objašnjavao da su gotovo sve biljke u vazi na stolu jestive i ukusne. I tako dok su lignje bile još daleko po zagorskim bregima, mi smo krenuli ispitivati koje je cvijeće ukusnije. Crvena ruža s pecivom je bila najbolja. Sve je to otvorenih usta gledao i začuđeni konobar. Gospoda u godinama brste cvijeće i dobro se zabavljaju. Uistinu čudan prizor. Konobar je otrčao i lignje su bile na stolu. Da mi je bilo čuti što je ispričao u kuhinji.
Svatko od nas zna barem par samoniklih biljaka koje su ukusne i jestive. Šparoge, bljušt, desetak biljčica koje čine "mišanciju", prodaju se na tržnici. Od nedavno se i kopriva vratila na tržnicu. A ona se, vjerovali ili ne, od davnina uzgajala kao povrće. Navodno su je uzgajali i Egipćani, Grci, Rimljani. Plinije piše da je mlada kopriva dobra i zdrava hrana koja čuva od bolesti cijelu godinu. Naši stari recepti je često spominju i koriste. Može se pripremiti na mnogo načina kao i svako povrće, a ja bih preporučio savijaču tj. štrudlu.
Uostalom, sve su jestive biljke nekad davno bile "samonikle" ili imale nekog samoniklog pretka kojeg danas možda više ni nema.
Samonikle jestive biljke ne beru se zbog siromaštva, nestašice ili uštede. Tko to ne shvati, može nastradati. Otrovne biljke kao i gljive, vole otrovati sve one koji im ne daju puno, potpuno i bezgranično poštovanje.
© Podravka d.d. 2003.—2012.
12 komentara do sada…
Pukla sam od smijeha zamislivši scenu u kojoj gospoda u restoranu,čekajući predjelo brste vazu sa cvijećem, nasmijala sam se u ovo rano jutro…hvala.
Neki dan sam tako otkrila na izletu na Japetiću – mislim da se zove divlji luk,( list sličan đurđici) i ustanovila da je dobar i za jelo sirov i kuhan a moja mama ga ima u vrtu kao najdosadniji korov kojeg neznamo kako se rješiti i kad pokosimo smrdi cijeli okoliš po luku.
Mislim da je enciklopedija sljedeća na popisu kupnje.
Tek sam odnedavna na coolinarki ,tako da sam sad vidjela članak o samoniklom jestivom bilju .Htjela bih reći da sam i sama brala i učila od starijih mještana o tome koje treba brati.Zahvaljujući toj spoznaji u kriznim danima Domovinskog rata pomoglo mi je da svojoj djeci spremim bolji obrok pun vitamina.Danas kad šetam poljima i berem ljekovito bilje ,nastojim ga još više oplemeniti kombiniranjem s blitvom ,špinatom,šparogama i mnogim drugim više poznatim zdravim zelenilom.Tvrdim,jer sam se osobno uvjerila da sam isključivo konzumirajući samoniklo bilje u 2mjeseca poboljšala krvnu sliku .Samoniklo bilje sam jela isključivo sirovo.Danas ga rado spremam i radujem se proljeću kad ga se može brati ,neko već na samom početku a neko i do početka zime.Nadam se da će biti sve više poklonika prirode ,koji će na taj način i svoje zdravlje okruniti svim onim što naše tijelo prirodno traži.