Podravina

Geografski položaj

Slatka jela inspirirana su slasnim domaćim kruhom i uglavnom se rade od tijesta: pogače s vrhnjem, dizano tijesto, rezanci, "cvečnknedle", prkačeci.

Roditi se u Podravini znači odmalena biti svjestan prirodnih ljepota, odrastati uz smireni tok rijeke Drave, pod kristalnoplavim nebom osluškivati šuštanje breza i vrba u tišini prekinutoj tek jutarnjim glasanjem pijetla i crkvenim zvonima uvečer.

Podravina se, kako joj i samo ime kaže, proteže uz rijeku Dravu, dok je s druge strane obgrljuju padine Macelja, Kalnika, Bilogore, Papuka i Krndije. Veći su gradovi Koprivnica, Đurđevac, Pitomača i Virovitica.

Povijesni utjecaj

Rimska provincija Panonija bila je domom ovog područja od 9. godine prije Krista, a od 10. stoljeća već postaje dijelom Hrvatske kao dio srednjovjekovne Slavonije.

Gornja Podravina (kojoj pripadaju varaždinska i križevačka županija) ostala je hrvatskim područjem, a slavonski se dio Podravine (virovitička i baranjska županija) od 1532. do 1684. nalazio pod turskom okupacijom.

Nakon austrijske vojne uprave slavonska je Podravina 1745. vraćena pod civilnu upravu hrvatskog bana, i to kao virovitička županija sa sjedištem u Osijeku.

Karakteristike kuhinje

Roditi se u Podravini znači odmalena biti svjestan prirodnih ljepota, odrastati uz smireni tok rijeke Drave.

Žitarice su nekada činile osnovu prehrane, a od njih su se radile jednostavne kaše: od heljde, pšenice, raži i ječma. Žito se kuhalo na vodi i začinjalo mašću, crvenom paprikom, vrhnjem i pečenim lukom ili se od njega pravila juha s dodatkom krumpira i svinjetine. Od kukuruza se rade žganci koji se kombiniraju s mlijekom, vrhnjem, bijelom kavom ili "pojačavaju" špekom, čvarcima ili dinstanim zeljem. Hajdinom kašom nadijeva se perad, pune se krvavice ili se pak miješa s mljevenim bundevinim košticama, a od nje rade kašnjaki. Varivo od graha i ječmene kaše zove se ričet. Djeci se priprema pšenični griz na mlijeku ili kašica od svježe ribane tjestenine skuhane na mlijeku.

Govorimo li o kruhu, ukusnom, mirisnom, domaćem, reći ćemo da se radi od kukuruznog ili pšeničnog brašna koje se miješa s kvascem, vodom i solju te peče u krušnoj peći. Kruh cipov, zbornak i vrtanji peku se za blagdane ili svadbe, i to nisu obične štruce kruha već ih se pažljivo oblikuje i ukrašava (pletenice, poluosmice, ptičice i sl.).

Mlijeko se pije svježe ili kiselo, a od njega se radi i vrhnje, i maslac, i sir. Jedno od najprepoznatljivijih podravskih specijaliteta su prge sušeni ili dimljeni kravlji sir začinjen crvenom paprikom i oblikovan u stošce.

Svakodnevno jelo, čiji se sastav mijenja s obzirom na godišnje doba i pristupačnost namirnica, jest varivo ili "ćušpajz". Krumpir, mahune, grah, grašak, kupus, kiselo zelje, repa, krastavci, tikvice kuhaju se sami ili s komadićima mesa, stvarajući lagano i krepko jelo koje se poslužuje za ručak. Pretepena juha gusta je juha s brašnom, vrhnjem i suhim mesom. Za svečane prigode priprema se kokošja juha s rezancima od bijelog brašna, sarma, šunka, "picek na saft".

Uz mesna jela obvezne su salate od svježeg povrća: krastavac s vrhnjem i češnjakom, zelena salata, salata od rajčica, paprike i luka, "debeli grah" začinjen bučinim uljem...

Priprema domaće zimnice običaj je koji pomalo zamire, ali u podravskom kraju punom plodova zemlje ta tradicija još uvijek traje. Kiseli se zelje, miješana salata (mrkva, luk), krastavci, paprike punjene kupusom, cikla te slatki džemovi, marmelade od šljive, šipka ili marelica.

Slatka jela inspirirana su slasnim domaćim kruhom i uglavnom se rade od tijesta: pogače s vrhnjem, masti ili čvarcima; dizano tijesto nadijeva se svježim sirom, džemom, makom ili orasima; rezanci posuti makom, mljevenim orasima, marmeladom; jedu se i "cvečnknedle" (parene okruglice od krumpirova tijesta sa šljivom u sredini), prkačeci (prhki kolačići).

Štrukli se pune zeljem ili hajdinom kašom, a zlevanke se rade od kukuruznog brašna sa žufom (tekućinom koja ostaje nakon kuhanja bundevinih koštica). Kuglof se nadijeva orasima ili makom i obvezan je dio božićnog menija. Kukuruznjača, perica, buhtli, krafne, orehnjača i makovnjača nekada su se jeli za svečane prigode, a danas ih sve više zamjenjuju moderne "kremaste" slastice.