Pločice koje snagu daju

Svakodnevno, među visokim policama s robom, koje dijele beskrajna samoposluživanja, na dugačke, paralelne prostore, koje u Americi nazivaju linijama, susrećem potrošače-jedače izgubljenog pogleda. Pokušavaju shvatiti "od čega je napravljeno" to što namjeravaju spustiti u kolica i pojesti za večeru. Neki se trude bez pomoći naočala izoštriti sitna slova ili bez rječnika shvatiti što riječi, često od petnaest i više slova, znače.

Te iste potrošače-jedače također susrećem u kafićima, čekaonicama, autobusima, uredima, dok čitaju savjete nutricionista i dijetologa, nerijetko i celebrityja, o tome kako i što jesti. U kioscima i knjižarama dio namijenjen prehrani sve je širi i opskrbljeniji, a zdravi recepti i njihovi čudesni efekti, kao i brojni rekla-kazala mitovi o dijetama, česta su tema razgovora, a bogme i žučnijih rasprava.
U doba sveopće informiranosti, mi smo sve bedastiji? I ja sam potrošač-jedač. I ponašam se kao i svi ostali.

Jedan od tih novokomponiranih proizvoda o kojem postoje najrazličitija mišljenja jesu takozvane pločice. One su svoje mjesto pod suncem i u samoposluživanjima pronašle u linijama s opisnim nazivom "žitarice", "dijetetski proizvodi", "grickalice". To me, kao potrošača-jedača, dodatno zbunjuje.
Posložene su po policama u solo izdanju ili kutijama od po tri, šest i osam, zamotane u šarenu aluminijsku foliju i predstavljene s lakopamtljivim i obećavajućim imenima "Ultra Slim Fast", "Power Bar Pria", "Carb Solution", "Power Bar Harvest", "Nature Valley".

Sigurna sam da u zemljama u kojima živite i na jezicima koje koristite postoje odgovarajući ekvivalenti. Ako ne, uvjerena sam da je dovoljno da se strpite i pričekate koju godinu. Jer energetske pločice su kćeri našeg vremena. Kako nas uvjeravaju s reklama, pogodne su za nošenje u torbi ili džepu, jednostavne za konzumaciju, za radnim stolom ili volanom, u parku ili na ulici. Ne kvare se, ne prljaju ruke, ne rađaju grižnju savjesti. U našim glavama, alias kolektivnoj svijesti, one su postigle status zdravog proizvoda.

Prve pločice nastaju '60-ih godina kao hrana za astronaute.

Ali da li je stvarno tako?

Nakon kraćeg istraživanja po internetu i samoposluživanjima te mini ankete među poznanicima, zaključila sam da postoji nekoliko glavnih vrsta pločica, ovisno o sastojcima i ulozi.

Prve su tzv. energetske pločice, koje izgleda prilično ljute nutricioniste, jer je pridjev "energetski" u ovom slučaju dvosmislen i ne znači da proizvod daje energiju kod dužih fizičkih ili umnih napora, već da je kaloričan. U prosjeku govorimo o proizvodu koji se sastoji od ugljikohidrata i šećera te sadrži između 100 i 200 kalorija. Energetske pločice su marketinški zamišljene kao hrana za sportaše. Dodala bih, i one koji se takvima predstavljaju. Jer, dok na televiziji možemo vidjeti da vrhunski sportaši i dalje preferiraju bananu, mi koji se sportom bavimo vikendom ili tek prije ljeta, volimo pločice kao materijalni dokaz naše ozbiljno promišljene odluke.

Postoje i pločice koje su dio određene dijete te sadrže samo bjelančevine i odgovaraju zahtjevima hiperproteinskih dijeta.

Sljedeće su pločice namijenjene onima koji žele smršaviti. Više manje su predstavljene kao zamjena za cjelokupni obrok. Kao takve trebale bi sadržavati sve potrebne hranjive tvari, ugljikohidrate, bjelančevine, masti, minerale i vitamine, u točno određenim odnosima. Mogu biti korisne onima koji se trebaju strogo držati broja unesenih kalorija. Također postoje pločice koje su dio određene dijete ili režima prehrane, na primjer, koje sadrže samo bjelančevine i odgovaraju zahtjevima hiperproteinskih dijeta.

Osim toga, pločice možemo podijeliti prema sastojcima, mada vam ne savjetujem da se upuštate u njihovo otkrivanje na pakovanju. Gubitak vremena. Slova su mala i čitav kvadrat s prehrambenim karakteristikama je stisnut na trećinu, u boljim slučajevima polovicu, pakovanja svake pločice od desetak centimetara. Osim toga, za prepoznavanje sastojaka trebalo bi imati položen tečaj o nutricionizmu ili barem četvorku iz kemije.

Ukratko, ništa što bi moja baka prepoznala kao hranu. Jedino što potrošačima-jedačima preostaje je oko, nos, nepce i razum. Veliki broj pločica je napravljen, vidi se na prvi pogled, od žitarica, na primjer, rižinih ili zobenih pahuljica.
Neke pak, od samljevenih žitarica, pretvorenih u vrstu mekanog tijesta, što se djelomično vidi, djelomično prepoznaje u ustima.
Zaslađivači idu od šećera, preko melase, do meda, a dodaci od suhog voća, orašastih plodova, čokolade do karamela i maslaca od kikirikija.
Masti je malo teže vidjeti, a još teže prepoznati, pa ću samo reći da piše da ih ima. Čak i onih s crnog spiska. Što se tiče minerala i vitamina, njih ionako već dodaju u sve i svašta, pa je najbolje ne obazirati se.

Bez obzira što su pločice za nas još uvijek tajanstveni proizvod, statistike kažu da ih sve više jedemo. Samo u prošloj godini, Amerikanci su na njih potrošili čak 1,4 milijarde dolara, što u odnosu na prijašnje godine znači veliki rast. Željeli mi to priznati ili ne, pločice postaju dijelom naše prehrambene kulture.

Energetske pločice su marketinški zamišljene kao hrana za sportaše.

Ako vam se pločice sviđaju iz svih gore navedenih ili izostavljenih razloga, ali ste control freak, možete ih napraviti i u kućnoj radinosti. Zagrijte med, šećer, rižin slad ili neki drugi zaslađivač i masnoću, najbolje maslac. U toplu smjesu dodajte žitarice u obliku pahuljica, orašasto i suho voće, čokoladu, začine, što god vam padne na pamet. Raširite na vodoravnoj podlozi, poravnajte i ostavite da se suši. Osušeno režite i uživajte!

Tek da ne bude zaboravljeno, prve pločice nastaju '60-ih godina kao hrana za astronaute. Zvale su se Space Food Sticks i možemo ih zahvaliti Howardu Baumanu, glavnom prehrambenom tehnologu tvrtke Pillsburry Company.
Godine 1962. astronaut Scott Carpenter lebdeći svemirom u kapsuli Aurora 7, stavlja u usta prve svemirske prehrambene kockice, preteče današnjih pločica. One su odgovarale zahtjevima NASA-e, tj. bile su sigurne za zdravlje i nutricionistički bogate. Kad smo stigli do faze Apollo misija, svemirske kockice su već postojale u šest različitih okusa, među kojima čokolada, karamel i maslac od kikirikija. Ne preostaje nam nego pogađati što će jesti prvi ljudi šećući Marsom?!

Svijet pločica sve je raznolikiji.