Palenta, pura ili kako to već zovete....

Anasazi, izumrli narod koji je naseljavao područja Sjeverne Amerike prije dolaska indijanskih plemena iz Azije preko Beringovog prolaza, stoljećima se prehranjivao bundevama, grahom i kukuruzom.

Istovremeno, na drugim kontinentima, pa i u Europi, živjelo se od nekih drugih žitarica. Zlatno-žute klipove i zrnja na Stari kontinent donio je Kolumbo.
Jednostavna proizvodnja, zasitnost, slatkast i nježan okus, ubrzo je od kukuruza učinio omiljenu žitaricu i među našim europskim precima. I to naročito u južnijim dijelovima, gdje ima dovoljno sunca, ali i vode. Sjevernim, hladnijim dijelovima ostajala je heljda, ječam i zob.
Kukuruzna krupica može se pripremati i "na slatko" u prekrasnu zlevanku sa svježim sirom, vrhnjem, jajima i šećerom.

Kukuruzna krupica je čovjeku s naših područja doslovce "u venama". Priče baka i roditelja kako se odrastalo na njenoj kaši dio su svačijeg djetinjstva. O tome koliko je kukuruzna krupica raširena svjedoče i različiti nazivi kojom je označavamo. Od palente, polente, proje do žganaca i pure. Kao i brojne poštapalice, anegdote i opisi prošlih vremena u kojima se veličaju njene "čudotvorne" vrline. Uglavnom, u smislu, da se od nje raste velik i pametan. "Još moraš jesti palente, da bi nešto shvatio ili dostigao..." Mali čovjek, uglavnom seljak iz prošlih stoljeća, vjerojatno se nije mogao načuditi kako se od tako jednostavne hrane može preživjeti, pa dapače, još rasti, misliti i raditi.

Kukuruzna krupica je vrlo zasitna te je u određenim područjima i povijesnim razdobljima predstavljala osnovnu hranu koja se jela svaki dan. Njen neutralni okus odlično se spaja s raznim dodacima, koji su kroz vremena više ovisili o nečijem materijalnom stanju, nego tradiciji ili spretnosti u pripremi.
Od zagorske kuruze i žganaca s vrhnjem do modernije verzije instant palente s mlijekom ili jogurtom za doručak ili večeru. Od dalmatinskog brodeta s palentom, do istarske polente s bakalarom in bjanko i divljom cikorijom. Preko najrazličitijih umaka od divljači, mahunarki, morskih plodova, povrća, gljiva.
Jedna od najneobičnijih je "polenta con gli ossei", koja se priprema u talijanskim pokrajinama Friuli i Veneto. Umak osim pasirane rajčice, mrkve, celera, peršina i drugih mirisa, podrazumijeva i prepelice ili neku drugu vrstu malih ptica.

Prava kukuruzna krupica zahtijeva dugotrajno kuhanje uz stalno miješanje. Tradicionalisti i njegovatelji kulta prošlih vremena bi dodali – na otvorenoj vatri u bakrenom loncu. Ali i bez takvih pretjerivanja, rezultat je neusporedivo bolji od instant varijante. Godinama sam kuhala onu "u tri minute", ali sam prije nekog vremena prešla u grupu tzv. tradicionalista. Danas je kuham u slanoj vodi s nekoliko kapi maslinovog ulja te listom ili dva lovora.
Netko vodi za kuhanje doda žličicu ili dvije soja umaka ili dio vode zamijeniti mlijekom, a maslinovo ulje maslacem. Pouzdano znam da je palenta dobra i ako je ne okrećete svih pedesetak minuta. Treba samo koristiti dobar lonac s debelim dnom te krupicu usuti istovremeno energično miješajući pjenjačom, jer čini mi se da je taj prvi dodir s vodom najvažniji. Nakon toga, kada ponovo zakuha, dovoljno je svako toliko promiješati kako se ne bi stvorila kožica i kasnije grumeni.

Tek kuhana palenta može se izliti u vatrostalnu zdjelu u kojoj će se lakše rezati na kriške ili na široki, plitki tanjur (najbolje drveni), u kojem će zadržati polukružni oblik. U ovoj drugoj verziji možete gostima ili ukućanima pokazati uvijek spektakularni "trik" – rezanje palente koncem! Konac treba namotati na dva kažiprsta i čvrsto napeti, pa energično prijeći po ohlađenoj palenti, nakon čega konac treba izvući s donje strane.
Kukuruz je bio omiljena žitarica i među našim europskim precima. I to naročito u južnijim dijelovima, gdje ima dovoljno sunca.

Palenta se danas prodaje i već skuhana u obliku malih valjčića ili cigli. Reže se na kriške, pa grije u običnoj ili mikrovalnoj pećnici ili na grill tavi (po mom mišljenju najbolje rješenje). Odlična je i samo s nekoliko kapi maslinovog ulja.

Kukuruzna krupica se može pripremati i "na slatko". Prekrasna je zlevanka sa svježim sirom, vrhnjem, jajima i šećerom. Nedavno sam u jednoj američkoj kuharici otkrila odličnu, jednostavnu tortu, napravljenu od palente koja se kuha u mlijeku, uz dodatak šećera, maslaca, narančine korice i par jaja. Vruća se istrese iz kalupa za torte i izbode čačkalicama, pa prelije sirupom od šećera i narančinog soka. I na Coolinarici ima brojnih slatkih i slanih recepata s kukuruznom krupicom. Sad mi padaju napamet sve one prekrasne zelenkaste i roza palente pripremljene za najmlađe uz dodatak povrća poput špinata i cikle.