nzupanic
Geografski položaj
Lički se stol ne može zamisliti bez krumpira – ličkih pola i zelja. A na kraju gozbe dolaze nam čuveni lički uštipci.
Lika je smještena unutar visokog planinskog okvira što ga u zaleđu sjevernog i srednjeg primorja oblikuju Velebit, Velika i Mala Kapela i Plješivica. Područje Like u sastavu je Ličko-senjske županije, prostorno najveće hrvatske županije, ali najrjeđe naseljene. Administrativno je središte Ličko-senjske županije Gospić, ujedno i najveći lički grad.
Vruća i sušna ljeta te hladne zime uz veliku promjenjivost padalina bitne su osobine ličke klime.
Povijesni utjecaj
Lika se od davnina nalazila na granicama raznih civilizacija i interesnih zona. Tako je još u 12. st. bila na granici između Venecije i kraljevstva Hrvatske i Ugarske. Venecijanski trgovci donijeli su sa sobom papar koji je najomiljeniji začin ovoga kraja. Za vrijeme narodnih vladara Lika je bila jedna od središnjih pokrajina hrvatske države, imala je prvog hrvatskog kneza – Bornu. U to je vrijeme Lika živjela intenzivnim gospodarskim i kulturnim životom te je bila gusto naseljena.
Nakon bitke na Krbavskom polju u 15. st., prodrli su Turci na ovaj prostor i rastjerali katoličko stanovništvo te naselili živalj iz Bosne. Iako je Lika bila pod vlašću Turaka gotovo tri stoljeća, a u vrijeme Austro-Ugarske bila proglašena Vojnom krajnom, utjecaj je turske i austrijske kuhinje bio malen. Npr., zahvaljujući Turcima, Ličani često uz masnu hranu poslužuju izvrsnu turšiju (ukiseljenu papriku, krastavce i luk s kupusom).
Iako je Lika bila pod vlašću Turaka gotovo tri stoljeća, a u vrijeme Austro-Ugarske proglašena Vojnom krajnom, utjecaj tih kuhinja bio malen.
Karakteristike kuhinje
Klimatsko-geografske karakteristike podneblja odredile su ličku kuhinju, a obilježava je teško probavljiva masna hrana jer se – upravo zbog dugih i hladnih zima – potrebno "potkožiti".
U ovom se kraju često priprema meso sušeno na dimu koje se jede kao predjelo ili se dodaje u razna jela poput zelja, graha, sarme.
Također se spremaju razne mesne prerađevine, poput ličkog pršuta, sušene bravetine, hladetine ili, kako kažu Ličani, žuice, sušene veprovine, sušenih kobasica, čvaraka ili žmara.
Zanimljiva su jela poput žganaca i jaja, često dopunjena prženom slaninom i mesnim prerađevinama.
Radišnim Ličanima neće biti teško zamijesiti domaći kruh od pšeničnog brašna miješanog s ječmenim. Tako se još ponegdje u Lici može naći mlinica (mlin) uz prikaz starog načina mljevenja žita.
Razvijeno je stočarstvo lički stol obogatilo vrsnim mliječnim proizvodima, posebice mlijekom (koje se jede svježe i kiselo /varenika ili kiselina/, često udrobljeno), zatim maslacem, vrhnjem, sirom. Tu se može probati čuveni lički škripavac (kravlji polutvrdi sir od obranog mlijeka) od kojeg se spravlja tradicionalni kolač presnac, zatim vrlo ukusna cicvara načinjena od kuhanih žganaca u mlijeku i maslacu, nadaleko poznat ovčji sir, poznata lička basa (priprema se tako da se bere skorup – kožica na kuhanom mlijeku) i još mnogo toga.
Kada vas Ličanin pozove na "užinu", prihvatite to bez puno premišljanja jer ćete tada doista blagovati i prikupiti dovoljno snage za izazove koje nudi Lika. Svakom će se dobronamjernom gostu ponuditi prava domaća šljivovica, koja će zasigurno otvoriti apetit i stvoriti dobro raspoloženje za ugodno čavrljanje s domaćinom na čistom zraku, dok se na ražnju okreće sočna lička janjetina.
Lički se stol ne može zamisliti bez krumpira – ličkih pola i zelja. A na kraju gozbe dolaze nam čuveni lički uštipci (na vrućem ulju prženo dizano tijesto).
Ekološki raj Lika predstavlja još nedovoljno iskorišteno područje, u sklopu kojeg su i nacionalni parkovi Plitvička jezera, Paklenica, zatim Sjeverni Velebit, Cerovačke špilje itd. Posebno u Gackom polju, Lika je golemi rezervoar pitke vode koja je sve traženija u svijetu i uz naftu postaje najvažniji "zlatni izvor".
Zdrava klima, nedirnuta priroda i bogata lovišta pružaju mogućnosti za ugodan odmor od svakodnevne vreve i razlog su za ponovni dolazak.
Lika je bogatstvo koje se ne može ponijeti u kovčegu, ali koje ispunjava dušu do ponovnog dolaska.
© Podravka d.d. 2003.—2012.
16 komentara do sada…
Basa se ne radi na način kako ste opisali.Basa nije kajmak.
Trebali ste se malo raspitati.
I uopće nije točno da nije bilo utjecaja na ličku kuhnju – bilo ih je ite kako.
Samo što se nitko od vas “stručnjak” nije pozabavio ni Likom ni njenom gastronomijom dalje od base i palente.
Žalosno.
Najzad, kad se imaju slanina i pole, kao specijalna “poslastica” ispece se sama kozica od slanine na zaru.
Jadna Liko sto si docekala – eto bas nitko ili pak mala kolicina osoba (izgleda iz nekih drugih dijelova hrvatske) pokusavaju da opisu sto i kako se to kuha i priprema hrana u Lici. Nezna se nista o Lickoj prehrani i obicajima- sve nesto moderno i sto se “od nekoga” culo/doznalo. Sve neka “cudna” imena – izgleda da svako selo ima svoj naziv za neko jelo ili namjernicu! Otisla sam davno iz Like jos kao mlada i neizkusna sto se tice kuhanja ali ono sto sam onda naucila i danas radim i pokusavam nauciti svoju kcerku da i ona to nauci. Kupus ili zelje, palenta i kiselina – to se jede sirom svijeta a Lika posto je bila nekada siromasna s ‘modernim nazivima i namjernicama’ je izgledala makar zadrzala neke ispravne domace rijeci koje opisuju pravu i zdravu hranu premda mnogi pokusavaju da ubace licanima neobicne rijeci i nazive o poznatim specificno lickim jelima! Pretrazila sam mnogo literature ali jos nisam nasla nista iskreno i tocno napisano o lickoj prehrani – tko znade koliko cu jos vremena trebati cekati???!!!??? Sto sve moram citati…..zalosno.
pa skoro zaboravljena lička masnica
:http://www.coolinarika.com/slika/288366 te ličke police zimi se spremala lička žaladija-hladetina te nadaleko poznati lički mrs te jako poznati LIČKI SIR ŠKRIPAVAC zatim krpice i zelje pa salata od krumpira i zelja
U napisu Gacka kraljica među rijekama stavila sam par slika iz Gacke doline izvor Gacke u Sincu a ima i u Švici pa ću prvom prilikom i to poslikat i staviti ću još divnih slika jer i mi u Gackoj dolini imamo male Plitvice
pod komentar 13 da vidite da nije baš tako da nas ima koji poštivamo svoju tradiciju i običaje iako volim kinesku grčku dalmatinsku sve kuhinje ali mise uvijek vraćamo i uživamo u korijenu našer bogate ličke kuhinje
.....Više O BASI receptu LIČKI SIR ŠKRIPAVAC koji je fenomen jer on tako ljepo škripi pod zubima dok se jede.
Isto tako Lička MASNICA u Ličkom Lešću su se kore za savijaču naglo zalile s vrućom mašču i pošečerile i brzo ocijedile. UVivozama sam čula od starijih žena da se je pomazalo s masti i stavilo cimeta, U Kuterevu s kimljenom samo posipalo… U Otočcu se radila za Sveta 3 kralja svugdje u Lici a u Otočcu 20.siječnja za Sv. Fabijana i to slana da bi se prelilo masnoćom obićno s masti i posolilo i popaprilo.. Eto toliko o tome jer u biti tjesto je od tankih kora ali s pospom razlika selo od sela. Više o ličkoj masnici
Ali postoji Masnica i od dizanog tijesta.