irena
Jedva čekam Božić! Jedva čekam Novu godinu! Nekako uvijek ispada da je veća radost u iščekivanju nego u samome događaju. Tako je i Badnja večer zapravo dan kada se događa najviše "akcije". Valja okititi bor, pripremiti jela, umotati poklone i na kraju cijele priče poći na polnoćku. Na Božić se onda - odmaramo. I čestitamo jedni drugima Isusov rođendan.
U Italiji svatko nastoji napraviti što ljepše jaslice, svakako ljepše od susjedovih, a po mogućnosti i najljepše u mjestu.
Badnja večer se u raznim narodima razno i zove. U nas je Badnja večer ili Badnjak, jer se u toj noći do ognjišta donosio golem panj, zvan badnjak ili banjak.
Pođemo li od germanskih i anglikanskih jezika, varijacija je od Božićne večeri do Svete večeri. Nitko točno ne zna kad se Isus rodio, no odredili smo da to bude 25. prosinca. Kako je prema biblijskim zapisima bila noć i vidjela se betlehemska zvijezda, pretpostavka je da se to zbilo u noći između 24. i 25. prosinca. Pa se tako Isusov rođendan iščekuje i potom slavi punih 48 sati.
Tradicija Badnje večeri
Što obično radimo na Badnjak? U neka davna vremena donosio se panj u kuću. Nije bilo jelke koja bi se okitila, već bi otac i sin pošli u šumu i sasjekli kakav hrast (mladi). Žene u kući bi ga svečano dočekale, premazale ga tamjanom i mirodijama pa omotale u rubac. Prema narodnom vjerovanju taj je panj trebao, poput drvene stube, pomoći malome Kristu da siđe na Zemlju. Tijekom noći s Badnje večeri na Božić panj bi se bacio u vatru ognjišta i grijao kuću do jutra.
Danas su stvari bitno drugačije. Naime, i mi, poput cijelog kršćanskoga svijeta, naprosto kitimo jelku. To izgleda ovako: u zadnji tren kupujemo bor, kitimo ga, umotavamo poklone, pripremamo bakalar ili šarana s rižom, ili se družimo s najmilijima i potom put pod noge, na polnoćku. A na kraju svega - otvaranje darova!!!
A kako je to preko bare? Tamo su ulice veće, automobili veći, zgrade veće, pa je onda i slavlje - veće. Raskošnije. Amerikanci ne kite samo jelku i dom, već i cijelu svoju ulicu, pročelje kuće, drveće pred kućom. Prije toga, baš kao i mi danas, uživaju u ludoj last minute kupovini.
Božić na zapadu
Velika Britanija
Skoknimo malo do otoka. Santa Claus ili Djed Božićnjak 25. prosinca donosi poklone kroz dimnjak, a za to vrijeme hladnokrvni Britanci uživaju u purici pripremljenoj na engleski način, ali i u deliciji zvanoj Christmas pudding te mince pies (torticama od prhkoga tijesta punjenima suhim voćem).
Rusima darove donosi Snjeguroška, odnosno Snježna žena, a Djeda Božićnjaka zovu - Tatica Mraz, kojeg prate djevojčica (pahuljica) i dječak (Nova godina).
Britanci tijekom božićnoga slavlja posjećuju i tzv. "pantomime", lude izvedbe bajki ili povijesnih događaja. Ozračje je dodatno naglašeno brojnim svjetlećim ukrasima na ulicama i trgovima. U Covent Gardenu sam Father Christmas pali svjetiljke. Na poznatom trgu Trafalgar Square nalazi se prekrasan bor. I, dakako, imela. Stari anglikanski običaj, tek nedavno uveden i u nas. Vjenčićima imele ukrašena su vrata i domovi, a svatko tko se zatekne ispod vijenca može biti poljubljen ili nekoga poljubiti. Prava stvar!
Francuska
Nešto južnije, u Francuskoj, stvari su nešto toplije i šarmantnije. Npr., u njihovoj izvedbi jaslica sveci koji stoje oko maloga Boga zapravo su veseli obrtnici, seljaci, ribari i pralje, svi odjeveni u odore iz 19. stoljeća. Oni donose pozdrave Svetoj Obitelji.
Vrhunac je Badnjaka, tj. božićnoga slavlja, Le Reveillon, odnosno božićni objed. La Buche de Noël, čokoladna biskvit-rolada u obliku debla, smještena ispred okićene jelke, simbolizira onaj naš panj iz davnina. Ovdje su isti taj panj u neka druga vremena spaljivali kako bi se tim svjetlom rastjeralo duhove. No, kad već stalno spominjemo okićenu jelku, treba napokon napisati i tko ju je prvi postavio! Amerikanci? Ne! Ovoga puta odgovor nije točan! Prva jelka zasvijetlila je u pokrajini Alsace početkom 17. stoljeća. Godine 1840. vojvotkinja od Orelansa prenijela je božićno drvce u Pariz.
Dodajmo cijeloj ovoj priči još i to da francuska djeca na Badnjak pokraj kamina (peći) ostavljaju očišćene cipele i jedva čekaju da prođe noć, jer će ih ujutro dočekati pokloni!
Italija
A sad, još južnije. Kad vam Talijani zažele sretne blagdane, reći će Buon Natale (doslovce: dobar rođendan). U Italiji u samome središtu svečanosti nije jelka, već jaslice. Svatko nastoji napraviti što ljepše jaslice, svakako ljepše od onih susjedovih, a po mogućnosti i najljepše u mjestu. Prema katoličkom običaju, 24 sata prije Badnje večeri valja strogo postiti.
Nakon zalaska sunca pucanj iz topa na Castel S. Angelo u Rimu označava početak blagdana. U 21 sat u crkvama započinje sveta misa. Nakon mise pristupa se blagdanskom objedu u krugu obitelji. Ponegdje se pokloni izvlače iz urne sudbine, a zanimljivo je da se ponegdje u Italiji pokloni dijele i na Sveta tri kralja. Dok ih u Italiji dijeli La Befana (vještica koja dolazi kroz kamin), u Španjolskoj te poklone donose tri kralja, los Reyes Magos.
A kako je na istoku?
Japan
Božić se sve više slavi i u Japanu! Iako su prevladavajuće religije budizam i šintoizam, Božić je postao neka vrsta komercijaliziranog blagdana čijem se slavlju pridružuju svi. Glavni je ipak – Badnjak. Djeca dobivaju bezbroj poklona (navodno ih donosi Santa), kite se bor i fasada kuće.
Ako ste single djevojka u Japanu, već od listopada ćete bacati oko na potencijalne pratitelje, jer nema goreg nego Badnju večer provesti u samoći. Ili, ne daj Bože, u ženskom društvu! Romantika, sjaj, glamur, komad pod rukom – to je ono što se traži na taj dan. Na sreću, izraz "stari božićni kolač" pomalo se gubi (feministikinje, imate li vi što s tim?). Taj je pojam, naime, označavao curu "u godinama" (tj. iznad 25!) koja se još nije udala. Nekada je bila slatka, ali je ostala neprodana, kažu ti Japanci.
Sve gore navedeno odvija se oko 24. i 25. prosinca, i radi se o zemljama koje se ravnaju prema gregorijanskom kalendaru. Postoje, međutim, i oni koje svoje blagdane vežu uz stariji, julijanski kalendar, a to su listom pravoslavni kršćani, pa se cijela ova priča kod njih odvija oko 6. i 7. siječnja.
Rusija
25. prosinca u Rusiji je dan kada prestaje razdoblje strogog posta, no radi se o normalnom radnom danu. 31. prosinac je najvažniji dan za djecu. Ulice zasjaje u tisuću svjetalaca, na trgovima se podižu veliki okićeni borovi, sastaju se prijatelji i slave. Rusi često slave na otvorenom, kite jelku i uživaju u prirodi i snijegu.
U Rusa darove toga dana donosi Snjeguroška, odnosno Snježna žena, a Djeda Božićnjaka zovu - Tatica Mraz. Ne prate ga sobovi, već jedna djevojčica (pahuljica) i dječak (Nova godina). Toga dana djeca jedu crni kruh koji se nalazi u obješenim čarapama, recitiraju stihove i pjevaju božićne pjesme. Ipak, pravi se Božić po julijanskom kalendaru odvija 7. siječnja, a najavljuje ga jutarnja zvijezda. Taj blagdan Rusi slave u krugu obitelji, u miru i tišini.
I tako, od Djeda Božićnjaka, Santa Clausa, preko vještice Befane i Snjeguroške, stigli smo do kraja. Sretan vam Božić i Nova godina!
© Podravka d.d. 2003.—2012.
10 komentara do sada…
Ide se i u crkvu na ponocku, to idu oni koji su jos uvijek cili i na nogama. Na bozicno jutro je rana misa u crkvi, ali tu su obicno stariji ljudi koji su prespavali ponocku. Ostatak Bozica se nastavlja u mirnijem tonu i posjeti rodbine i prijatelja koji se nisu stigli sresti dan prije.
Lijepo Bozicno slavlje :)
sigurno ste obje u pravu, jer uvijek imam izuzetaka, ne slave niti sve obitelji u hrvatskoj božić na isti način, u istom okruženju, ja znam neke ljude koji niti ne kite bor, meni je to strašno, kao da namjerno izbjegavaju tu toplotu oko srca…...
lijepo je znati kako se svugdje slavi…..
jedna osoba povuče s jedne strane a druga s druge pa pukne
unutra se nalazi mali poklončić i papirna kruna
da ogulin, slažem se da englezi provode božić s obitelji
i to proširenom
svake godine se slavi kod drugog brata ili sestre
bar je tako bilo ova dva bozica koja sam ja provela s britanskom obitelji….
u svakom slucaju svidja mi se tekst
kod mene se u kući kad sam bila dijete prie par dana pravili saljnjaci kolači od sala .pa kalupići(šape) i drugi ali su meni ti bili nešto najljepše što i ja sad svojoj djeci pravim, jer žekim što duže održat običaje iz mog djetinstva.
na Badnji dan bi se postilo(nejede se ništa od mesa i životinjskog porijekla)a ispekla bi se pogača pez praška za pecivo samo brašno i voda, skuhao se grah isto posan samo u vodi bez ikakvih začina.
pravila se gibanica pita od tijesta za pitu i dosta oraha i šećera. koja se nije pekla jer se te kore zapeku na platama od peći (one što se u njoj loži vatra) tobi se tijesto(zvalo se tirit) potapalo u toplu vodu i posipalo sećerom iorasima iostavljalo u hladnoj prostoriji do kušanja.
dase vratim na pogaču i grah, pogača bi se izrezala na tanke kriške i slagala u jednu zdjelu (ćasu) upržili bi dosta bijelog luka i prelili ga sa grahom pa to opet prelili po toj izrezanoj pogači. kad bi pala noć upalile bi se 3 svijeće u pšenicu (koju smo posijali na Svetu Lucu) molilo se boga sa obitelji popilo po malo rakije( i djeca ) i večeralo to štosmo pravili a zvlo se to KORE GRAHOVE.
poslije bi mi djeca okitili bor(znači kitilo se tek na badnju noć) joj kakavje to bio doživljaj, pogledat okićeni bor a vani snijeg, jer je u bosni prije uvijek padao snijeg zimi a ne kao sad nigdje snijega. Onda se išlo na Polnoćku
Korindjase docekujemo i nakon otpevanih pesmica sluzimo vocem, orasima i bombonama, kasnije oko 20h u kuce koje pozivaju dolazi “mali Betlehem”deca koja vam odigraju malu predstavu o rodjenju Hrista, a kasnije u toku noci po pozivu dolazi i “pravi veliki Betlehem”isto kao i mali s tim sto oni pored jasla nose i maketu nase crkve.Tokom cele noci ulicom trce “cume”momci obuceni i maskirani kao cobani sa praporcima, ulaze u kuce gde ima devojaka, pa one pogadaju ko je iza maske, momci ih mazu garom iz peci.Takodje ispred vrata vam dolaze da pevaju bozicne pesme. Bozicno drvo se kiti u toku veceri a pokloni za ukucane se ostavljaju ispod njega. U ponoc pocinje misa, ali nakon mise nije iskljuceno da vas nece posetiti “Betlehem”tada je jelovnik i posluzenj drugacije.Vise se ne posti pa se iznose kuvane kobasice, usoljena kuvana rebra, sunka, ren, sitni kolaci.I tako do zore.A Bozic je vec druga prica to je dan kada se svi u miru i veselju okupimo u domu.Dobro je da u kucu prvo dodju deca koje bogato nagradite sto vam cestitaju Bozic, zatim sledi rucak a tek sutra se ide u posete i cestitanje.
Srecna sam sto je sve ostalo isto kao i pre kada sam ja bila dete i radujem se danu kada ce i moj sin(sada ima 2 i po godine)ucestvovati u bozicnim svetkovinama.Ili ce se barem kad odraste secati lepih obicaja i topline porodicnog okupljanja i doma.