U noći uoči mog rođenja bilo je veliko nevrijeme. U rodilištu (i u većem dijelu grada) nestalo je struje. Da li je to bio kakav znak?
Od tada do danas svašta sam vidjela, čula, doživjela…i ne bih nazad….SAMO NAPRIJED!

A u međuvremenu ja sam... najprije mama dvojici divnih klinaca i jednome anđelu, a tek onda sve ostalo. Uz njih, u mome A- svijetu ima mjesta za jednog B+ tvrdoglavca i za moju šašavu širu obitelj.
Naučila sam do sad da svako zašto ima svoje zato i da se baš ništa na svijetu ne dešava bez razloga.
A što volim? Volim zeleno i plavo - prirodu - šume, more, životinje (osobito pse)... Volim dobro kuhati i dobro jesti, pisati, naučiti svaki dan neku novu sitnicu...i ponekad ne raditi baš ništa ![]()
Sve što dođe do mojih ruku, pa to otprilike izgleda prilično šaroliko, s obiljem povrća...
Pašta na sve načine, grah u više verzija, puno povrća, a moj deda je znao reći "fini je picek, al ni tice do prasice"
Samo sam jednom bila na izložbi kolača i baš taj put je žiri odlučio da je najbolji kolač Viškova – Matejna 2007 - moj kolačić
Meni osobno najdraži kuharski uspjeh je gledati svoje klince kako slasno mljackaju i "čiste" tanjure...
Moja prva kajgana…stavila sam previše ulja u tavu pa je doslovce sve plivalo u ulju… Završila je u wc-školjci… Sva sreća pa toga nema na slikama!
Eh, da, i jedan umak od rajčice i vrhnja po receptu jednog svjetski poznatog kuhara... Bilo je sasvim nejestivo...
Tad sam odlučila da će mi recepti biti samo vodilja, a ostatak će odraditi moja osjetila i moj instinkt. Nisam pogriješila!