22.05.2011.
Ah, oprostit ćete mi ovaj naslov u kojem se krije malko profesionalne deformacije. Riječ je o "običnoj" reform torti kojoj sam htjela dati neobično ime. To je još jedan kolač koji me muči od onog dana kada sam ga prvi put jela i kad sam se zainatila da ću ga jednom sama napraviti pa kud puklo. A jela sam reformicu (bila je fenomenalna) u kući nekih ne baš omiljenih rođaka. Imala sam dojam da me časte delicijama samo kako bi mi pokazali neku vrstu svoje nadmoćnosti. U socijalnoj stratifikaciji oni su, po vlastitom uvjerenju, na ljestvici koja je daleko iznad moje i ja takve delicije "ne mogu doživjeti" (njihov izraz) osim zahvaljujući njihovoj dobroj volji i velikodušnosti.
Odavno nemam kontakte s tim dijelom obitelji, nekih više nema među živima. Malo da skinem teret sa svoje kulinarske taštine, a malo da se, eto, prisjetim dalekih rođaka (krv nije voda), konačno sam se uhvatila u koštac s reform tortom. Napravila sam za početak jednu malu, nije uopće loše ispala. Slijedila sam recept Milice 74 kojoj zahvaljujem na detaljnim uputama.