04.07.2011.
Pita mog djetinjstva....Cesto ju je moja nana pravila,i tako sam je voljela.S vremenom otisla je u zaborav,sve do nekoliko, kad je jedna divna zena me podsjetila na nju...i sjecanja su polako dolazila...Nana me je othranila,za mene uvjek ostala moja majka.Sjecam se kako ju je razvijala je na oklagiju dugo,dugo i kako je to njoj od ruke islo..A ja, onako mlada, mislila vec tad, hocu li ikad znati to tako kao ona.!!Jufke je, dalje pekla na sporetu ali na drva,a miris se sirio, po citavoj kuci,i onda kad bi se ohladilo, pospremila bi to ona u platnenu sašivenu torbicu..Kad se uzelimo pite ona nama za cas to napravi....Divni stari recept vam serviram ,natopljen divnim uspomenama i bezbriznim djetinjstvom ..naravno uz malu promjenu,prilagodenu meni,jer ipak toliki majstor kao nana nisam!!!