Ko zna od kad i od koga je ovo kod mene;kao interna sala prepricavala se uz kafu sa drugaricama,a papiric sa tekstom,istrgnut iz nekog notesa,cuvao se u novcaniku...Sad u jeku pred Vaskrsnjeg ciscenja kuce,pronadjoh papiric i zanimljiv mi je kao i onda kad sam ga prvi put cula...
A dan je počeo tako lijepo...Sutra idem na Mladence,spakovala sam poklon za mladence,umotala viski i jos samo tortu da napravim...Mislim "samo"...Računam,nije mi prvi put da pravim tortu...Izabrala sam Japanski vetar od Tanja1234 ,laka je,brza i izdašna...Izmjerila sam sve suve sastojke,oblozila plehove i počela.."A onda krenulo je sve po zlu"....Kora sa bjelancima i orasima je ispala TOTALNI fijasko...Orasi pustili masnoću,pa se sva zgnjetavila ko da ju je neko zgazio...Nju bacim,i napravim one moje proverene kore od voćne torte..Pa onda fil...Dno dna...U toku kuvanja izgoreo!!!Ne pamtim kad mi se to poslednji put desilo...Šerpa,brendirana,nikad nije zagorela...Ali sad jeste...Jooooj,sta da radim...Po žutoj masi plivaju sante zagoretina,a što je najgoree i osjeća se u ustima...Već je 10 sati uveče..Kad da stignem..Žumanaca više nema...Kažem mužu :"Ovo me je neko urekao..."Postavio" mi nešto da više ne znam da napravim tortu"...A onda se sjetim fila sa gustinom..E,to je već uspjelo..Bilo mi je mnooogoo lakše i evo šta je na kraju ispalo...Zato je ovo torta "Prva pomoć",a drugi nek je nazovu kako hoće.. :) ;)
Ovo sam prepisivala u hodu,gledajuci jednog kuvara na TV i nadajucise da sam pravilno i uspesno sve pohvatala.Kad sam isprobala,videla sam da sam u pravu.. :)