Sve sam pisala inspirisana onim što osjećam za moga dragog ... u svako godišnje doba ... zapravo ljubav ne treba inspiraciju ...ljubav je inspiracija ...
Dok lišće šušti pod nogama
U kosi nosiš zlato,
Od odsjaja sunca jesenjeg.
Zašto te vidim tako ni sama ne znam
Al vidim i nije mi jasno
Kako si skupio svaki zrak sunca
I zadržao tamo
U kosi.
To nebesko zlato rasuto
Po tebi i oko tebe
Daje ti nestvarni sjaj.
I gledajuć tako
To sunce u tvojoj kosi
Ne osjećam da me nosi
Misao nejasna.
Sve mi se čini da stvarno je
Ta kosa tvoja zlatna,
A nije,
I sad znam da samo je
Sunce rasuto po njoj.
:(Još nema komentara