Moj profil

Vrbovača(Laetiporus sulphureus)

Jedna od naj ukusnijih gljiva sigurna i bezbedna za branje!

Moje iskustvo sa ovom vrstom gljiva je oko 25  godina, znaci dosta.Toliko je berem a nesto malo krace spremam.

Raste u niziskim regijama na stablima i polu trulim panjevima tik uz vodu i uglavno gledajuci ka vodi.Iako se po raznim clancima i strucnim literaturama mogu naci razne cinjenice kao sto je da ta vrsta gljiva raste na nekoliko vrsta listopadnog drveca moje iskustvo govori da to nije tacno jer raste iskljucivo samo na vrbama i njihovim panjevima.Ovo mogu sa sigurnoscu da tvrdim za regiju Vojvodine oko dunava koju sam prosla uzduz i popreko, mada sumnjam da ovo ne vazi i za druge posumljene niziske regije.

Period branja je od sredine maja do sredine jula, ponekad se mogu naci primerci i pre i posle navedenog perioda ako su idealni vremenski uslovi a to je promenljivo vreme sunce-kisa.Isto tako ako ima previse kise ili je manjka kasnije ce se pojaviti.Gljiva raste na kori drveta kao lisnato testo gusto se nizuci jedna ispod druge u grupacijama.Grupacije mogu biti od malih do 0.5 kila pa do 10 kg i vise.Mlada gljiva koja je naj pogodnija za jesti i naj ukusnija je jako meka skoro zelatinasta i veoma vlazna.Gornja strana joj je jarko narandzasta a donja  zuta. Kada stari boje blede i gubi vlagu.Cak ni stari primerci nisu ne jestivi ali su manje ukusni, uglavnom se bare u slanoj vodi pre pripreme i prilikom cepanja se listaju kao belo pilece meso.Ova vrsta gljiva je pogodna za branje i kod laika jer se ne moze zameniti sa nicim drugim ,nema slicnih vrsta na istoj teritoriji.

Gljivu beremo rukama ili secemo ostri nozem na oko 1,5-2 cm od kore od ostalog mesa nakon nekog perioda ponovo se formiraju gljive.Gljive dobro operemo ocistimo i secemo u snicle kao meso .Snicle dobro pregledajte jer ova gljiva nije omiljena samo medju gurmanima, zna se zavuci i koja bubica ili crvic.Nasecene snicle sveze gljive nema potrebe tretirati pre pripreme, nemojte koristiti puno zacina odnosno izbegavajte ih jer sama gljiva ima divnu aromu i neodoljivo podseca na belo pilece meso, samo socnije.Sprema se pohovanjem,dinstanjem, na rostilju,mlevena .Sto se tice kuvanja ovu vrstu ne bih preporucila za takve specije.

U literaturi sam pronasla neke podatke o mogucim alergijama ali ja zaista od kada ovo spremam a znam brojku od stotinjak ljudi kojima je branje i spremanje ove gljive isto hobi nisam cula ili naisla na nekog ko to moze potvrditi ali opet predlazenm oprez jer alergija jeste opasna za zdravstveno stanje pa predlazem minimalnu kolicinu za prvu degustaciju.Sto se tice reakcije sa alkoholom ni ona mi nije poznata jer se uz dobro spremljene gljive uvek sluzi kod nas neko lepo belo vino.

Jedina od negativna strana ovih gljiva su mozda grcevi u crevima i gasovi sto je tipicno za sve gljive ali i to zavisi od individualne osetljivosti, a druga negativna strana jeste da ako se navucete na njen ukus falice vam za vreme zime.

Gljivu je moguce cuvati u zamrzivacu ali pomalo gubi aromu.

http://www.pcelica.co.rs/gljive/vrste/basidiomycetes/polyporales/laetiporus-sulphureus.php

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.