Vitamin D – zaštitnik kosti

Vitamin D otporan je na visoke temperature, nije topiv u vodi, pa se prilikom kuhanja i pripremanja hrane u vodi ne gubi.

Vitamin D otkriven je dvadesetih godina prošlog stoljeća, a 1922. godine dobio je sadašnji naziv. Godine 1925. otkriveno je da se pomoću ultraljubičastih zraka može proizvoditi u koži, pa se zbog toga ne smatra esencijalnim vitaminom, jer ga osobe koje se dnevno izlažu sunčevom svjetlu ne trebaju unositi hranom.

Poznato je više aktivnih spojeva vitamina D, ali najvažniju ulogu imaju oblici ergokalciferol, ili vitamin D2, i kolekalciferol, ili vitamin D3. Ergokalciferol nastaje iz provitamina ergosterola, koji je biljnog podrijetla, a kolekalciferol se prirodno proizvodi u koži iz kolesterola pod utjecajem ultraljubičastih zraka. Bilo da je u organizam unesen u hranom, ili da je stvoren pod utjecajem sunčevih zraka, vitamin D se u bubrezima transformira u aktivni oblik kalcitriol, oblik steroidnog hormona. Zajedno s vitaminaima A, E i K, spada u vitamine topive u mastima.

Uloga u organizmu

Glavna je uloga vitamina D, odnosno aktivnog oblika kalcitriola, održavanje ravnoteže kalcija u organizmu. Njegova je uloga kontrolirati koliko će se kalcija apsorbirati iz hrane, te koliko će se ugrađivati ili oslobađati iz kostiju. Ako u tijelu ima dovoljno kalcija, manje će ga se apsorbirati iz hrane, a ako ga ima premalo, apsorbirat će ga se više.

Ako u hrani koju svakodnevno unosimo u organizam nema dovoljno kalcija, tijelo će kalcij uzimati iz kostiju, jer je u njima pohranjeno oko 95% tjelesnog kalcija, i koristiti ga za ugradnju u membrane stanica i za neke druge funkcije neophodne za život. Ukoliko tijelu nedostaje vitamin D, kalcij unesen u organizam neće se moći apsorbirati, pa se kao posljedica toga kod odraslih ljudi javlja osteomalacija i osteoporoza, a kod djece rahitis.

Rahitis je tipična bolest uzrokovana nedostatkom kalcija i fosfora, gdje kosti postaju mekane, zbog čega mogu nastati deformacije, osobito kostiju pod opterećenjem. Najčešći simptomi kod djece su iskrivljene noge i kralježnica, izbočena koljena, te deformacija zdjelice i prsnog koša. S obzirom da se kosti kod djece još razvijaju, može doći do poremećaja u okoštavanju.

Vitamin D važan je i za apsorpciju fosfora, drugog važnog sastojka kostiju i zubi. Nedostatak kalcija i fosfora kod djece može uzrokovati nedovoljno stvaranje zubne cakline, što kasnije dovodi do propadanja zubi.

Još neke važne funkcije

Bilo da je u organizam unesen hranom, ili da je stvoren pod utjecajem sunčevih zraka, vitamin D se u bubrezima transformira u aktivni oblik.

Novija istraživanja pokazala su da aktivni oblik kalcitriol utječe na beta-stanice gušterače, koje luče inzulin, pa se kod ljudi kojima nedostaje vitamin D javljaju poremećaji u izlučivanju inzulina.

"Bilo da je u organizam unesen hranom, ili da je stvoren pod utjecajem sunčevih zraka, vitamin D se u bubrezima transformira u aktivni oblik."

Vitamin D primjenjuje se i u liječenju nekih oblika raka, jer se pokazalo da kalcitriol utječe na rast i diferencijaciju stanica kože i stanica važnih za imunitet tijela. Koristi se i u liječenju nekih autoimunih bolesti, kao što su multipla skleroza, reumatoidni artritis i šećerna bolest.

Koliko je vitamina D potrebno?

Smatra se da je izlaganje kože tijela suncu 10-15 minuta dvaput tjedno dovoljno da se osiguraju adekvatne količine vitamina D. Međutim, valja naglasiti da upotreba krema za sunčanje smanjuje proizvodnju vitamina D i do 95%.

Onečišćeni zrak može blokirati ultraljubičaste zrake, pa osobe koje žive u velikim gradovima s razvijenom industrijom, kao i one koje izbjegavaju izlaganje suncu, trebaju vitamin D unijeti prehranom.

Adekvatni unos vitamina D za osobe do 50 godina starosne dobi je 200 IJ/dan (5 mikrograma), za osobe od 51 do 70 godina 400 IJ/dan (10 mikrograma), a za osobe starije od 70 godina 600 IJ/dan (15 mikrograma). Za trudnice i dojilje preporuča se unos od 200 IJ/dan (5 mikrograma).

U velikim dozama je toksičan

Vitamin D smatra se najtoksičnijim vitaminom. Trovanje vitaminom D ne događa se od pretjeranog izlaganja suncu, a vrlo se rijetko može pojaviti i zbog unosa hrane, osim kod konzumiranja velike količine ribljeg ulja. Uzrok hipervitaminoze D najčešće je nekontrolirani unos suplemenata vitamina D.

Budući da je topiv u mastima, ne može se iz organizma eliminirati mokraćom poput vitamina koji su topivi u vodi. Posljedica unosa velikih količina vitamina D je nakupljanje u masnom tkivu, što može dovesti do brojnih nuspojava. Simptomi trovanja su gubitak apetita, glavobolja, mučnina, povraćanje, žeđ, slabost u mišićima, bolovi u zglobovima, nedostatak orijentacije. U težim stadijima trovanja dolazi do nepovratnog odlaganja kalcija u bubrezima, srcu, krvnim žilama i drugim organima, što može dovesti do smrti.

Procijenjeno je da unos manji od 10 000 IJ/dan kod zdravih odraslih osoba ne uzrokuje toksičnost.

Izvori vitamina D

Vitamin D prisutan je većinom u namirnicama životinjskog podrijetla. Najbogatiji prirodni izvor su ulja jetre bakalara i drugih masnih riba, poput sardine, lososa i sleđa. Dobar izvor vitamina D su i žumanjak jajeta, maslac i jetra, iako količine mogu varirati. Mliječni proizvodi nisu bogati vitaminom D, pa se mlijeko često obogaćuje ovim vitaminom. Proizvodi biljnog podrijetla sadrže vrlo male količine ovog vitamina, pa se zato često njime obogaćuje i margarin.

Vitamin D otporan je na visoke temperature, nije topiv u vodi, pa se prilikom kuhanja i pripremanja hrane u vodi ne gubi. Otporan je i na sušenje i dimljenje ribe, pasterizaciju i sterilizaciju mlijeka i sušenje jaja. Stabilan je u kiselim i lužnatim sredinama. Nestabilan je jedino na svjetlu i u prisutnosti kisika.