![[REGISTRIRAJ SE]](/css/cssimg/buttons/registriraj_se.gif)
Slow food je prerastao okvire prehrambenog pokreta i postao sveprisutnom organizacijom, filozofijom, stilom, ali i biznisom.
- Objavljeno:
- 20.08.2007.
U načelu slow food organizacija sebe definira kao neprofitnu eko-gastronomsku organizaciju nastalu kao protuteža fast foodu i fast životu. Kao pobornici užitka u organskoj hrani, u samom startu ćemo slow food prehrambenom trendu dati plus.
Tvrdnja slowfoodista je da nema boljeg načina razumijevanja hrane od uzgajanja namirnica i proizvodnje hrane same.
Formula slow fooda glasi: potreba - ukus - okus - zadovoljstvo - benefit. Nastalu potrebu treba poštujući individualan ukus zadovoljiti okusom koji uzrokuje zadovoljstvo i u konačnici zdravstveni benefit.
No, nije sve tako jednostavno.
Principi i ciljevi slow food pokreta:
- "dobra + čista + pravična"* hrana
- autentičnost = slow food propagira očuvanje i promociju know-howa lokalnih i tradicionalnih proizvoda
- za poticanje održivog razvoja i držanje strane bioraznolikosti dodatan plusić
- lobira za agrokulturne mjere koje podupiru organske farme i posjede, a protiv GMO namirnica i korištenja pesticida
- ekosvijest i ekogastronomija
- vratiti užitak u proces jedenja tj. kako sama riječ kaže uživanja hrane
- pravo na užitak nosi prehrambenu odgovornost
- borba protiv svih oblika industrijske i zamjenske hrane
- novi potrošač, pobornik slow fooda je informiran i educiran
- novi potrošač je suproizvođač, jer svojim interesom, edukacijom i odlukama pridonosi opstanku proizvođača i tako sudjeluje u procesu proizvodnje
- zahvaljujući slow foodu bude se, oživljavaju, ali i podučavaju okusna osjetila.
* Hrana koja se uživa treba prema slow food pokretu biti dobra + čista + pravična, odnosno dobroga ukusa, proizvedena tako da ne uzrokuje štetu prirodi, životinjskim i biljnim vrstama te našem zdravlju. Pravičnost je sadržana u nastojanju da proizvođač dobije zaslužak adekvatan svom ulaganju i trudu.
Kritika slow fooda
- slow food je sve izloženiji kritici zbog primjese elitizma
- nepodržavanje neškodljivih i jeftinijih alternativnih metoda uzgoja i pripremanja hrane, koja bi mogla biti ključ za problem glađu pogođenih dijelova Zemlje
- slow food filozofija ne ide u korak s kroničnim nedostatkom vremena i tijekom radnog tjedna je u većoj mjeri neprimjenjiva
- marginalizacija na vikend užitke i posebne prigode.
Zanimljivosti
Osnivač slow food organizacije Carlo Petrini je u jednom svom intervjuu istaknuo "Prije stotinjak godina čovjek se hranio sa 100-120 različitih vrsta hrane a danas je prehrana svedena na svega 10-20 vrsta hrane".
Danas pokret povezuje preko 40.000 ljudi u Italiji i 80.000 u 130 zemalja svijeta na pet kontinenata. Djeluje kroz oko 2.000 projekata u 153 zemlje, osim toga promiče i financira oko 300 "ugroženih vrsta", u smislu namirnica, životinja, tehnika kuhanja ili jela koja se smatraju neisplativima, pa time i nestaju iz dućana i kuhinja. Osim raznih kongresa i skupova, glavna manifestacija Slow Fooda održava se svake druge godine u Torinu pod nazivom "Terra Madre". Na njoj se okupljaju male zajednice poljoprivrednika, ribara, stočara, kuhara, domaćica, koji prezentiraju i promoviraju svoje proizvode.
Na posljednjoj "Terra Madre" 2006. godine, bilo je prisutno sedam grupa (zajednica) iz Hrvatske:
- uzgajivači "boškarina", tj. velikog istarskog vola
- proizvođači češnjaka iz Ljubitovice
- proizvođači kolača pod nazivom Dioklecijanove krune iz Solina (slijedeći stari rimski recept)
- proizvođači kulena iz Slavonije
- proizvođači vina Muškat iz Momjana
- proizvođači maslinovog ulja iz blizine Oprtlja
- proizvođači marmelade iz samoniklog bobičastog voća iz Goransko-primorske županije.
Mislimo svojim glavicama
Kao i kod svih prehrambenih trendova i životnih filozofija savjetujemo objektivnost, tj. od slow fooda uzeti ono najbolje, a izbjeći negativnosti, ako se takvim uopće mogu nazvati.
Mogli bi se složiti s tvrdnjom slowfoodista da nema boljeg načina razumijevanja hrane od uzgajanja namirnica i proizvodnje hrane same. Složili bi se i s time da su brojni zdravstveni, ali i sociološki benefiti slow food prehrambenog stila.
Nameće se pitanje - da li slow food može postati masovnim pokretom koji bi se izdigao nad elitu spremnu i financijski sposobnu nabavljati hranu u specijaliziranim trgovinama s organskom hranom. Pitanje je da li slow food može prerasti u naraslu prehrambenu svijest. I pitanje je kako da mi, ukusne i dobre hrane željni konzumenti, zadovoljimo svoje potrebe u procjepu kroničnog nedostatka vremena uslijed stvaranja viška vrijednosti i budućeg slobodnog vremena te bombardiranjem fast i slow sadržaja. Istina je očito ponovno negdje u sredini.
Za kraj probat ćemo sve sumnje raspršiti jednom plemenitom misli g. Petrinija, osnivača slow food organizacije: "Želio bih da slow food preraste gastronomsku organizaciju i suoči se s problemima okoliša i svjetske gladi, pri tome ne odbacujući pravo na užitke". Od srca bi to željeli i mi!
Izvor slike: Himmelsstube
- Autor: Snježana Vračar Mihelač, tekstopisac
Na Coolinarici stvara teme tjedna, cover storyje, piše autorske članke, sadržaje newslettera, oglase, a uz Coolinariku je stasala u vrhunskog gurmana.
Tagovi ( Što su tagovi? )
Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!
16 komentara
Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!
Moje akcije
Klub Coolinarika
Cool Chef
ratatouille- perth, Australija
Život u dalekoj Australiji nije ju spriječio da bude dio cool ekipe. Sklona je eksperimentiranju u kuhinji, a rezultat su zamamna jela koja marljivo bilježi fotoaparatom. Čestitamo!
Petrinija je počelo mučiti širinenje kompanija brze hrane koje su nagrizale staru talijansku kulinarsku kulturu. Otvorenje McDonald’s-a na Španjolskim stubama u Rimu bila je kap koja je prelila čašu. Činjenica da je gigant brze hrane mogao otvoriti vrata u srcu hranom opsjednutog Rima, Petriniju je simboliziralo ranjivost starih vrijednosti pred novim industrijskim metodama. Prerađena brza hrana nije samo mijenjala fizički okoliš kroz intenzivan poljop0rivredni uzgoj, nego je uništavala način života koji se vrtio oko proizvodnje i jedenja izvrsne hrane na opušten, društven način.
Došlo je vrijeme za djelovanje. Petrini je shvatio da ključ promjene leži u u motiviranju ljudi s istim brigama. Sve se vrti oko motiviranja običnih ljudi za preuzmanjem kontrole nad načinom svog života, rada i jela. Znao je da je jedini način odupiranja prijetnji internacionaliziranje problema i promoviranje gastronomske kulture, odgoj okusa, čuvanje poljoprivredne raznolikosti i zaštita tradicionalne hrane kojoj prijeti nestanak.
Kao dio svojih ciljeva, pokret spore hrane pretvorio je staru Fiatovu tvornicu u Torinu u veliki sajam hrane nazvan Salone del Gusto koji se održava po nekoliko dana svakog drugog listopada.
Pokret spore hrane ima 83000 članova diljem svijeta i urede u Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj, SAD-u, Francuskoj, Japanu i Velikoj Britaniji.Ponovljeni tekst
A ovo s elitizmom mi je skroz blesavo. Kao klinki pršut, dakle pravi slow food, za mene je bio delicija koju bi mi priuštili dvaput godišnje; jeftini parizer je bio stvarnost. Razmjenjujući uspomene s prijom sa sela, ispada da je ona plakala za parizerom i da joj se pršut gadio jer je svakodnevno bio prisutan na stolu. Sve je relativno.
Bogati su možda i imali toliko, a sirotinja je jela uvek 10-20 vrsta, zavisi od sezone.
Da ne bude zabune, ja se slažem sa principima i ciljevima slow food pokreta, samo sam se uhvatila za ovu izjavu, mislim da je malo preterana…