Uskrs

Pisanica je simbol Uskrsa. Može predstavljati izraz ljubavi, poslužiti za dječju igru, a po nekim vjerovanjima zaštit će i od zlih sila.

Nakon raskalašenih Poklada u narodnom običajnom kalendaru slijedi razdoblje "pročišćavanja". Vrijeme je da se uspostavi poremećena ravnoteža u prirodi. To razdoblje, od Čiste srijede odnosno Pepelnice (prvi dan poslije Poklada) do Uskrsa označeno je u crkvenom kalendaru nazivom korizma.

U stara vremena, kad se oblikovao korizmeni jelovnik, iscrpljenost zaliha hrane poklapala se s korizmenim razdobljem posta. U smočnicama je ponestalo mrsa (osim šunke koja se čuva za Uskrs), perad je prorijeđena, ostalo je brašno, kupus, grah. U tim (posnim) okvirima postojećih namirnica kreće se i korizmeni jelovnik. U različitim dijelovima Hrvatske taj jelovnik je gotovo isti, varira samo u pogledu dostupnih namirnica i običajima toga kraja.

Uskrs nekada...

Najčešće se kuha grah, kupus začinjen tučenim i kuhanim bundevinim sjemenkama, tarana i kaša, leća, trganci i rezanci s makom, palenta s mlijekom, zlevanke (pšenično brašno se čuvalo za uskrsne blagdane), krumpir kuhan i pečen, kukuruz, luk, rotkva, suho i svježe voće. Jaja, sir, maslo, mlijeko, skorup, makovnjača, kolač s mlijekom i jajima, gibanica s maslom i sirom, suhi sir i slična jela i namirnice jedu se samo nedjeljom i praznikom, a inače se posti i od toga.

...i danas

Danas je značenje korizmenog razdoblja osjetno ublaženo te se nemrs održava u korizmene petke, a post na početku i kraju tog razdoblja, na Pepelnicu i Veliki petak. Osim pokorničkih i vjerskih razloga, korizmeni jelovnik vrlo je dobar za današnjega čovjeka koji često pati od bolesti uzrokovanih nepravilnom prehranom, da mu organizam barem kroz neko vrijeme predahne od teške hrane bogate masnoćama i mesom (ponajprije crvenim). Da bi lakše prebrodili vrijeme korizmenog posta, ne morate se baš svega odreći - uživajte u neponovljivom okusu finih i zdravih riba.

Uskršnji običaji za stolom

Osobitu draž Uskrsa spada jutarnji blagoslov jela. U košaru se najprije stavi salveta, a zatim hrana koja se pokrije "stolnicom". Od hrane se obično nosi: šunka (pršut), jaja, vino ili rakija, hren, luk, sol i pogača. Ovisno o kraju, neki blagoslove sve što su pripremili, a neki samo nešto. Dakle, za doručak se blaguje šunka, kuhana jaja, hren i pogača (kruh), a mrvice i ostaci koji se neće pojesti nisu se smjeli baciti već zakopati, spaliti i sl. Uz to su vezana mnoga narodna vjerovanja i sujevjerja.

Za objed na stol prvo stiže juha, zatim kuhano meso obično sa umakom od hrena, potom pečenje sa krumpirom i obavezno salata (zelena, matovilac, cikla...).

Priprema posebnih uskrsnih peciva ne može se, po svojoj raznolikosti oblika i po količini mjeriti, s božićnima. Međutim, takvo pecivo važan je sastavni dio uskrsnog obrednog jela, a po obliku i nazivima razlikuje se međusobno od regije do regije. U većini slučajeva takvo se pecivo priprema na Veliku subotu.

U Hrvatskom zagorju i Podravini, osobito uskršnje pecivo bio je vrtanj, vertanj. Pravio se od miješanog brašna (pšeničnog i kukuruznog), a osobita je oblika - poput krnje osmice, kojoj nedostaje veći dio jedne polovice. U Dalmaciji su se pekle sirnice, zatim pletenice u koje bi se zabolo jaje. U petak se mijesilo, a u subotu peklo osobito uskršnje pecivo - pince - kolači od bijelog brašna, mlijeka, jaja, šećera i masnoće.

Neki su se od tih starih običaja izgubili, a neki su se ipak uspjeli održati pa se tako danas, za Uskrs najčešće pripremaju, ovisno o običajima pojedinog kraja: mliječna peciva i pletenice, štrukli sa sirom, kolači od dizanog tijesta, sirnice, gibanice, torte, medenjaci, razni sitni kolačići u obliku zečića, kokica...

A pisanice?

Za uskrsni doručak se blaguje šunka, kuhana jaja, hren i pogača, a mrvice i ostaci koji se neće pojesti se zakapaju ili spaljuju.

Osim navedenih običaja sam Uskrs ne obiluje naročitim folklornim sadržajima. Još su značajan dio uskrsnog folklora određene igre, osobito one vezane uz uskrsna jaja. Ornamentirana (šarena) jaja, najčešće se nazivaju pisanice. Pisanica je simbol Uskrsa. Može predstavljati izraz ljubavi, poslužiti za dječju igru - tucanje ili kotrljanje jaja niz padinu, po nekim vjerovanjima zaštitit će i od zlih sila...

Naši stari su izrađivali pisanice uz pomoć onoga što im je priroda oko njih obilato nudila, kao što je na primjer crveni luk, kora drveća (šljivova, dudova, orahova, kruškova), netom skuhane ljubičice, peršin... Ornamenti, slikovni ukrasi, uresi, šare, uz boju, ispisuju na pisanici samo njoj svojstvene odlike i smislene poruke.

Sklonost hrvatskoga naroda u šaranju pisanica usmjerena je u nekoliko pravaca. Biljni ukrasi na šarenim uskršnjim jajima vrlo su česti. U Podravini i znatnom dijelu Slavonije, biljni ornamenti pojaviti će se gotovo kao jedini. U Slavoniji se, međutim, mogu često vidjeti zanimljive biljno geometrijske prijelazne ukrasne kombinacije. Među motivima što se nalaze na pisanicama u Dalmaciji često je srce, rozeta ili nešto slično.

Tijekom vremena pisanica je izgubila svoje simboličko značenje i s tim povezanu magijsku moć. Sve manje je ukrašavanje pisanice poseban ritual strogo utvrđenih pravila, kojim se bave isključivo tome vješte žene. To ne znači da izumire i pisanica, naprotiv! Samo se prilagođava vremenu.

Autor: Katarina Pentek, dipl. ing. prehrambene tehnologije

Voditeljica Podravkinog kulinarskog centra. Od samog početka stvaranja web stranice Coolinarika.com vrlo usko i intenzivno surađuje s uredništvom.