tracy
Uvjerena sam da se savjest i želudac rode kao jedno. Ne znam samo u kojem se trenutku i zašto odvoje i započnu borbu za premoć. U pubertetu? U trenutku sazrijevanja? U starijim godinama, nakon važnijih životnih iskustava?
Palo mi je to napamet dok sam razmišljala o srebrnkastoj, glatkoj ribi, oštrih linija - tuni.
Dakle, tunu obožavam, i to, pogotovo, onu iz konzerve. Redoslijedom: u maslinovom ulju, u ulju i u vodi. Ili kako moje "beštijice" kažu "ribu bez očiju". Zdrava je (tvrde neki), ukusna, jednostavana za pripremu na milijun načina, a rok trajanja joj je skoro vječan. Vole je svi koje poznajem, dobro dođe u salati, na pašti, riži, s krumpirom, u sendviču. Ona svježa može se iskoristiti za carpaccio ili sushi, pečena na žaru ili pećnici, pržena u tavici nasamo ili u društvu patlidžana, rajčica i tko zna čega još. Kad u ormariću ili smočnici imaš konzervu tune, siguran si da ne možeš umrijeti od gladi. Dakle, to bi bio moj želudac!
S druge strane, znam i ponekad se sjetim, da su sve ribe bez očiju, jednom imale oči. Ponekad pročitam da je od svih vrsta ribe upravo tuna najzatrovanija živom (tvrde neki, ali ne oni isti) te da se ne preporučuje trudnicama i djeci. Osim toga njen je ulov na neko vrijeme bio zabranjen u Atlanskom oceanu, a strogo ograničen u drugim morima. I dan-danas je izvan zakona ribolov s tzv. FAD mrežama, koje sliče na divovske mreže za leptire u kojima ostaju zarobljeni odrasli primjerci, kao i sasvim mlade ribe. A ne zaboravimo da tuni treba osam godina da postane sposobna za oplodnju te da osim toga predstavlja glavni izvor hrane za mnoge druge životinja sa crnog spiska ugroženih. Tune ulovljene zloglasnim FAD mrežama često budu odvedene u uzgajališta na tovljenje. Tijekom tog procesa daje im se 20 puta više hrane, tj. liofilizirane ribe, nego što bi pojele da slobodno plivaju morem. To bi bila, pogađate, moja savjest!
Tuna je jedna od najzbunjujućih namirnica, jedna od onih koje potiču, kako moj želudac, tako i moju savjest. Danas je sve teže biti dobar chef pa i prosječni domaćin ili domaćica, pokušavajući hraniti voljene oko sebe koristeći zdrave, jednostavne i jeftine namirnice, a istovremeno biti "solidaran" i "ekološki savjestan". Više ni pridjev "domaći" nije dovoljan za primirje između želuca i savjesti. Sve sam skeptičnija prema "domaćim jelima" koja ne znače automatski zdravlje, gušt i čistu savjest. "Domaće" proizlazi iz tradicije, a tradicija je nešto iz drugih vremena koje s današnjim nema ništa zajedničko. Istovremeno se protivimo genetskoj modifikaciji, ali je nalazimo krajnje komotnom pa i ukusnijom. Pokrivamo oči pred fast food hranom, ali razmislimo, što je tunjevina u konzervi nego fast fish?!
Ne smatram da bi nam javna "mea culpa" pomogla niti se itko za bilo što treba ispričavati. Svatko zna kakav mu je želudac i kakva mu je savjest i s tom nesavršenošću mora živjeti.
Cinik u meni sprema se na veliku kupovinu tunjevine iz konzerve. Rezerve bi mogle trajati 5 do 6 godina, a nakon toga će valjda nešto izmisliti!?
-
Tagovi
-
Iz Prehrambenog rječnika
-
Uvjeti korištenja i autorska prava
© Podravka d.d. 2003.—2012.
17 komentara do sada…
ja ti nisam ljubitelj konzervi i u mom špajzu , frižideru nema ih ni za lijeka… najela sam se ih u ratu i ne mogu ih ni vidjeti , a kamo li jesti..
kako ih ubijaju , to mi ne padne napamet, niti o tome razbijam mozak kada ih u slast jedem… takva im je sudbina… ima li išta slađe od pilića, patkica, gica i… opet jedemo ih sve u šesnast…
zdravo , modificirano ili neki drugi nazivi koje ne znam ni napisati..vidim priča se, diskusitira, polemizira , ovo i ono…
ja ti se držim onoga kada sam na placu da kupim blitvu sa rupicama, kvrgavu mrkvu, ...i to ne zato što sam “osvještena” već samo zato što mi je takva hrana mirisom , okusom po guštu..to je moj orijentir da naredne subote tražim čiću , ovog ili onog ..da li on stavlja ovo ili ono , šprica ovim ili onim ja se ne opterečujem..pa ja sam jedan bik , podznak bik koji voli dobro , slasno , masno , pojesti …. sada pada kiša, jugo puše sve u šesnaest i strah me je da sutra na peškariji neće biti tuna , a tako bih smazala jednu fetu tune, onako na gradelama , ispećenu kao to Saša zna i umije i zalivenu sa jednim dobrim plavcem..
Hvala na još jednom predivnom članku.
Obožavam tunu i uistinu ju je moguće spravljati na stotine načina! Nekad sam je jela puno više nego danas, u uvjerenju da eto papam ribicu i baš se zdravo hranim, kad naiđem na informacije o živi u velikim ribama i kako je nije dobro jesti ukoliko planiraš imati dijete u bližoj budućnosti. Sada je jedem rijetko, možda i rjeđe od preporučenoga, no tu se naravno vraćamo na onu dobru staru: “Što je danas uopće zdravo i kamo bih stigla kada bih o svakoj namirnici razmišljala kako je uzgojena, obrađena i proizvedena i je li zdrava? I još k tome kako je ubijena?” I naravno da mi ovo potonje nerjetko proleti kroz glavu, ali mesožder u meni jači je od mene. Ipak, od jetre tovljene guske i kitova mesa ću se suzdržati iz moralnih razloga, a i kunić mi nije baš drag (želucu).
I tako se ja žderem što si ne mogu priuštiti kupovati Evu (našu tunu), već moram onu najjeftiniju i najsumnjiviju s Tajlanda, kad naiđem na ovaj članak, jer sam išla potražiti informacije za Nigg jer se, čini se, jako dobro skrivaju “ispod svakog kamena”. Nigga, tuna i ostale velike ribe “obogaćene” živom više nisu teška optužba, već danas vrlo poznata i javna činjenica…proguglaj malo i ne jedi tunu baš svaki dan. Jedan dan tunu, drugi dan neku drugu zatrovanu hranu ;)!
ili mozda sadrzi hg kao standardini elemnt svog mesa mozes li mi to pojasnit plz
Otkuda živa u Jadranu? Našla sam nekoliko navedenih izvora:
1. U atmosferu se otpušta sve više otpadnih tvari posebno fosilnih goriva, među kojima je i živa. Putem padalina dospijeva u rijeke, mora i jezera.
2. U okolišu se pojavljuje pri paljenju otrovnog otpada, pri čemu molekule žive iz dima padaju na tlo i ulaze u vodu.
3. Sredozemni je bazen bogat živom. Imate rudnik žive u Idriji, Italiji, Francuskoj i Africi. Žive na ovom području prirodno ima u tlu, pa je ona milijunima godina ispiranja ušla i u vodu. Uz to, pri svakoj tektonskoj promjeni oslobađa se neka količina žive.
4. Najveći “prinos” žive u jadran je iz rijeke Po, a Jadran je kao i cijelo sredozemno more, problematičan zbog uskog Gibraltara koji usporava tok i struje, postoje proračuni gdje se dokazuje da Sredozemnom moru treba 25 godina da se izmijeni kompletna vodna masa, a samo fosfata iz deterđenata se svake godine ulije oko 20 000 000 tona.
5. Prirodni dotok žive rijekama u Sredozemno more puno je veći nego u ostala mora. Zato što se značajan dio svjetskih ležišta žive nalazi u Sredozemnom području (Italija, Slovenija, Španjolska). Ovo su gotovo sve citati koje sam “izguglala” za tebe, iako si to i sam mogao naći. Nisam stručnjak i znam onoliko koliko piše, tako da nisam tu prosipala neke svoje “stručne” mudrosti i sigurna sam da nisam širila nikakve dezinformacije, koliko je siguran svatko tko to pročita i čuje u medijima, da je to istina.