Ovo sam vec prije vidio po Brooklynu, kada sam se setao s unucicom, ali nekako kao da nisam obracao paznju na pojedinacne slucajeve, ali kad se to javljalo sve cesce i cesce, shvatio sam da je to nacin medjupomoci stanovnika pitomog i zelenog dijela Brooklyna.
Setajuci sa unukom ili odlascima u nabavke, cesto puta sam vidio ispred kuca uredno slozene stvari, koje ukucanima vise nisu bile potrebne, jer su nabavili nove, a starih se trebalo rijesiti. Iako ima i ovdje odvoz glomaznog smeca, ovakove se stvari drugacije spremaju, a ne kao kod nas da se na dan otpreme nabaca hrpa svega i svacega, kako bi to kamioni sa dizalicama pokupili. Ovdje se takova "roba" stavlja i puno ranije nego dolazi kamion za veliki otpad, ali i nacin pakiranja je drugaciji. Recimo vidio sam uredno izlozena dva madraca (jos u zadovoljavajucem stanju), pokrivenih najlonom, da u slucaju kise ne pokisnu, kako bi ih oaj kome su potrebni mogao bez problema otpremiti kuci. Ista je stvar i sa recimo starim stolom, stolicama, koji se na isti nacin pripremaju za nove vlasnike, a tu se stvarno moze naci svega i svacega. Od recimo komoda, ormarica, tepiha, televizora (ispravnih ali starih modela), printera, pa cak i sudja. Posebno se pazi na obucu i odjecu, a oni koji to stavljaju van obavezno spakiraju u prozirne vrece (koje se koriste za reciklirani otpad) i njih se stavlja obuca, s time da se na vrecu naljepi napisana poruka o kojim brojevima obuce je rijec, da oni kojima to treba ne uzmu , ako broj ne odgovara njihovoj djeci. Ista je stvar i sa robicom, kako za male , tako i za velike, sve se uredno spakira i stavlja u "izlog" ispred kuce, gdje se "kupuje" bez novaca, bez prodavaca, bez kartica i posebnih popusta. Vrlo je interesantno sa nema nekih koji bi uzimalu sve sto iole vrijedi, pa da to kasnije pokusaju prodati, jer neznam tko bi takovu robu kupovao i na koji nacin. No ocito je da je ovdje stanje svijesti, ali i standard malo veci nego u nekim drugim zemljama pa se onda takove stvari i ne desavaju, makar moram priznati da sam vidio starije osobe, kako sa kolicima i vrecama idu po ulicama i sakupljaju plasticne boce, koje se kao i kod nas prodaju u odredjenim centrima ili sabiralistima, ali pod vrlo nepovoljnim uvjetima, jer kod nas se za deset boca dobiva po 5 kuna, a ovdje trebate 50 boca za 1 dolar ? Ali to je posten posao, a najvise me je odusevilo, kako se taj "velecijenjeni" dolar ovdje postuje i cijeni. Jer jedan dolar je vec vrijednost i svi ga postuju,cijene i cuvaju kao oko u glavi. A kada shvatite da se ali bas sve sto se pica tice (jasno osim piva i vina u staklenim bocama), nalazi u plasticnim bocama i da se u New Yorku dnevno baci najmanje deset miliona boca, onda mozete shvatiti, kakav je biznis skupljanja boca. Inace ja to nisam vidio na Manhatnu, jer tamo nema takovih mogucnosti, da se ispred kucica, kao u mirnim,tihim i ozelenjenim ulicama Brookjlyna, ostavljaju stvari. Jer Manhatan je mjesto trgovine i reklama i tu nema mjesta za "dobrotvore", jer je svaki centimetar kvadratni prostora uzasno skup.
Kad smo vec spomenuli novac, vrlo je intreresantno da ameri imaju kovanice od 1 centa, 5 centi, 10 centi, 25 centi,novcanice od 1 dolara, 5 dolara, 10 dolara, 20 dolara i 100 dolara i sa time se placa i trgujei i to je u dnevnom opticaju.Spominju se i novcanice od 2 i 50 dolara,kao i kovanica od 50 centi (pola dolara) ali kazu da se upotrebljavaju vrlo rijetko, a to bi trebalo znaciti, da ih de fakto i nema u prometu.Ja imam novcanicu od jednog dolara, koja je izdana 1976 godine za proslavu 200 godisnjice postanka Amerike (1776), koju sam si kupio i od onda je nosim kao talisman stalno uz sebe. Cesto me pitaju kakav je to novac i kad im ispricam pricu,pitaju dali ta amajlija vrijedi, a ja odgovaram da valda vrijedi, kad sam dozivio 74, a nosim je sa sobom vec 36 godina ?Na slikama su kovanice od 1 centa (peni), 5 centi (nikl), 10 centi (daim) i 25 centi (kvoter). Interesantno je da je daim manji od nikla, a jos je veca manjkavost da nema nikakove brojcane oznake na kovanicama, samo pise na engleskom,pa je to problem za doseljenike , kao i turiste dok se ne nauce raspoznavati americke kovanice. Uspio sa lijepo uslikati moj talisman (amajliju), gdje se lijepo vidi, da je stampana za dvijestogodisnjicu postojanja Amerike od 1776 - 1976 godine. Ako ima zainteresiranih numizmaticara sa dobrom lovicom, bumo se dogovorili ! Najvise se koriste kovanice od 1 centa, jer sve cijene su sa zavrsetkom na 99, ( 1,99, 4.99 i t.d.). Nakon toga najprometniji je dolar, a zgodan je taj sistem kovanica, da se vrlo lako uzvraca kupcu iznos kod placanja. Naime ako treba vratiti recimo tri dolara i 28 centi, onda se dade tri dolara i kovanica od 25 centi i 3 kovanice od centa. Inace nema slucaja da se recimo jedan cent ( koji se najvise vraca zbog sistema cijena) nebi vratio kupcu, jer to je kao sitnica. Kao kod nas lipa, ali nema sanse da se kupcu ne vrati svaki cent. Ja sam koji puta po "naski" ostavio taj cent, a blagajnik me je pogledao kao da sam mu ukrao nesto iz blagajne, jer oni apsolutno nisu nauceni na takav nacin "zahvale" prilikom kupovine. Naime on apsolutno nema nikakove veze sa robom,trgovinom,cijenama, on je samo radnik,koji radi svoj posao i za to dobiva placu, pa mu nikakova milostinja nije potrebna, tako da sam imao osjecaj, kao da sam nekoga od njih povrijedio takovim postupkom. Jos je interesantno da se po novcanicama pise, obiljezavaju se, pa nije nemoguce da dobijete novcanicu sa necijim brojem telefona ili mobitela i to apsolutno nikoga ne smeta. Osim toga moram primjetiti i reci da je kvaliteta dolara vrlo dobra, jer su vrlo cvrsti i nisu ofucani, iscufani ili potrgani kao nase kune. Stvarno je kvaliteta novcanice na zavidnoj visini.
Malo smo skrenuli s teme, ali nadam se da vam nije bilo dosadno cuti i takove "sitnice", na koje obicno covjek ne obraca paznju, a zgodno je za znati. Dakle sve sto nekome ne treba, a nije potrgano ili neupotrebljivo, stavlja se u "izlog" ispred kuce, uredno pakirano radi vremenskih nepogoda, vrlo precizno obiljezeno, kako covjek nebi trebao otvarati vrece i provjeravati velicine ostavljene robe. I kad vidite sve sto se moze naci na takovim mjestima, ocito je da takav sistem vrlo dobro funkcionira, jer cemu djetetu kupovati robicu, kad je za dva-tri mjeseca preraste, a dobijete skoro novu zabadave na "ulicnoj ponudi" ? Tako je i sa ostalim stvarima, jer ako vlasnik misli da nesto nije vise za upotrebu, onda se to izbacuje u one dane kad se odvozi glomazno smece i ne "pakira" se kao kad je roba ili stvari za daljnju upotrebu. Meni se to jako svidjelo i stvarno djeluje u tom pitomom kraju Brooklyna, kao da su svi susjedi,prijatelji i poznanici, a vjerujte mi da nisu. Jer rjetko se poznaju oni i u najblizoj kuci do vase, jer vremena za druzenje ili kavicu, apsolutno nema. To je privilegoija samo jako bogatih i razvijenih zemalja , kao na pr. Hrvatska ili Bosna i Hercegovina.
Evo toliko od vaseg "lutajuceg svastara" , za tri dana sjedamo u avion i u ponedeljak smo u Zagrebu, a do jeseni veliki i topli pozdrav svima coolinarima, vas dida Pinac .
Neznam zakaj su se pojavile duple slikice, nisam pijan, ali ne usudim se brisati da ne ostanem bez svega, pa bolje duplo nego nista. Pozdrav
:(Još nema komentara