Tjestenina kroz povijest

Prapovijesno doba (2 000 000 - 3 500 g. pr. Krista)

• oko 8 000 g. pr. Krista, u mlađe kameno doba čovjek je igrom slučaja otkrio da sjemenke bačene u jesen rode u proljeće i počeo se baviti ratarstvom, te je između ostalog počeo uzgajati i žitarice, ponajprije ječam, a potom i pšenicu osnovnu sirovinu za izradu tjestenine.

Stari vijek (3 500 pr. Krista - 476.)

• oko 2000 g. pr. Krista u Kini je na pergamentu zapisan danas najstariji recept za tjesteninu po kojem se ona izrađivala od pšeničnog brašna, jaja i vode te služila s mesom peradi,
• oko 400 g. pr. Krista Etruščani su na reljefima u grobovima svojih pokojnika ovjekovječili i pribor za izradu tjestenine, primjerice vreće s brašnom, noževe za rezanje i daske za vučenje tijesta,
• oko 100 g. prije Krista, u antičko doba, Rimljani su od Etruščana i Grka naučili spremati tjesteninu koju su Grci tada nazivali laganon,
• oko 50 g. pr. Krista rimski filozof Ciceron i pjesnik Horacije pisali su o jednostavnoj seljačkoj hrani, lagana-ma, talijanskoj pratjestenini koja je najvjerojatnije bila tanka lepinja narezana na široke trake koje su se pekle na užarenom kamenu te jele poput kruha kao prilog jelima od mesa i ribe,
• oko 25 g. pr. Krista među receptima objedinjenima u kuharici Rimljanina Apiciusa, danas najstarijoj na svijetu, našao se i recept za tadašnje lazanje, odnosno lagane servirane u juhi.

Srednji vijek (476.- 1492.)

• početkom 9. stoljeća Arapi koloniziraju Siciliju te sa sobom donose i sušenu tjesteninu koju su nazivali itriyah, tada osnovnu hranu arapskih nomadskih naroda koja se kuhala u vodi,
• početkom 11. stoljeća liječnici medicinske škole (Scuola Medica) iz Salentine bolesnicima oboljelima od tuberkuloze između ostalog propisuju i laganu pileću juhu s rezancima,
• sredinom 12. stoljeća arapski geograf Al-Idrisi zapisao je da se u Palermu na Siciliji izrađuje tjestenina u obliku vezica koja se potom suši na suncu te prodaje u Kalabriji i drugim kršćanskim i muslimanskim zemljama,
• u 13. stoljeću već se spremaju mnoga jela od tjestenine, među kojima su i lazanje sa sirom, orasima i začinima, a prema legendi kuharica Jovanella po prvi put je umijesila makarone, posula ih sirom i poslužila kralju Fredericu II. koji ih je odmah zavolio i učinio popularnima,
• u drugoj polovini 13. stoljeća (1279. godine) u Genovi je napisana oporuka po kojoj potpisnik, profesionalni vojnik, nakon svoje smrti određenom sretniku između ostalog ostavlja i "košaru punu makarona",
• krajem 13. stoljeća (1295.) vrativši se s dugogodišnjeg putovanja u Veneciju, pustolov Marco Polo obogatio je talijansku kuhinju receptom i tjesteninom koja je nalikovala na špagete, te ostalim namirnicama i začinima iz Kine,
• u 14. stoljeću zapisan je prvi konkretni recept za spremanje lazanja u anonimnom manuskriptu Liber de coquiana koji savjetuje da se kuhani listovi lazanja stave u posudu i pospu naribanim sirom te začine solju, paprom, šećerom, cimetom, klinčićima, šafranom i muškatnim oraščićem,
• sredinom 15. stoljeća u knjizi "Umijeće kuhanja rezanaca i makarona", Martino Corno, kuhar moćnog patrijarha iz Aquileia, zapisao je recept za makarone na sicilijanski način po kojem se oni mijese od najfinijeg brašna, bjelanjaka i ružine vodice, a nakon kuhanja poslužuju s naribanim sirom, maslacem i slatkim začinima.

Novi vijek (1492.- 1918.)

• u 16. stoljeću tjestenina postaje glavno jelo talijanskih obroka, pa se bogataši naveliko slade različitim rafiniranim pastama s mesom, povrćem i skupocjenim začinima, primjerice šećerom i cimetom, dok se narod zadovoljava skromnom kuhanom tjesteninom bez mesa i ostalih slasnih dodataka,
• sredinom 16. stoljeća (1554. godine) botaničar Pietro Andrea Mattioli opisao je rajčicu i nazvao je zlatna jabuka, odnosno pomodoro jer su prve rajčice donesene nakon Kolumbova otkrića iz Amerike u Europu bile žute i ne veće od trešanja,
• sredinom 16. stoljeća (1547. godine) proizvođači tjestenine iz Genove donijeli su normativ po kojem se tjestenina izrađuje od pšeničnog brašna i vode koji vrijedi još i danas,
• sredinom 17. stoljeća tjestenina se naveliko počela proizvoditi, kuhati i prodavati na ulicama Napulja,
• sredinom 18. stoljeća Napulj postaje glavni grad tjestenine, pasta postaje hrana za široke narodne mase, a Sicilijanci se iz "tamanitelja" povrća pretvaraju u "tamanitelje" makarona i ostale tjestenine,
• u drugoj polovini 18. stoljeća, nakon službovanja u Parizu i otkrivanja tajni vinogradarstva i kulinarstva u Italiji Thomas Jefferson se u svoju domovinu Ameriku vraća s priborom za pravljenje makarona,
• u 18. stoljeću, otprilike dvjesto godina nakon pojavljivanja na tlu Italije, uzgojena je nova, velika, crvena i sočna sorta rajčica, koje su se najprije koristile za salatu, da bi se zatim počele dodavati vodi u kojoj se kuhala tjestenina, te tek potom počele koristiti za pripremu umaka za tjesteninu,
• u prvoj polovini 19. stoljeća (1825. godine) u Genovi je Paolo Agnese otvorio prvu tvornicu tjestenine na svijetu u kojoj su se primjerice velike količine tijesta mijesile strojno, a ne kao do tada u manufakturama, nogama,
• u prvoj polovini 19. stoljeća (1839. godine) Ippolito Cavalcanti, vojvoda od Buonviciana zapisao je prvi recept za tjesteninu, odnosno rezance s umakom od rajčica,
• sredinom 19. stoljeća tjestenina se počinje komercijalno proizvoditi i u Americi,
• početkom 20. stoljeća zahvaljujući brojnim talijanskim emigrantima tjestenina postaje popularna i u SAD-u iako su se makaroni sa sirom već naveliko jeli u vrijeme građanskog rata.

Autor: Valerija Rodek, diplomirani pedagog

Piše tekstove s područja pedagogije, psihologije, poslovnih vještina, zdravog života, gastronomije…