U majčinoj utrobi božansko biće osjeća toplinu dodira, čuje šum vode, kucanje majčinog srca, njen mili glas. To krhko biće dolaskom na svijet odmah prione uz majčina prsa, ono ne vidi, ali osjeća, čuje i njuši. Majka svoje dijete budno gleda, pomno sluša njegovo gotovo nečujno disanje i glasno plakanje, nježno i brižljivo grli, miriše, priroda nam nije dala ljepši i ljupkiji miris, majka osjeća najljepši miris; miris bebine kože. Koliko puta čovjek zatvori oči kada se ljubi, miluje, miriše cvijet ili kuša neko fino jelo. Zatvorimo prozore jednom osjetu kako bi širom otvorili vrata drugog osjeta.
Vid; čovjek može zatvoriti oči i vidjeti prekrasan i prestrašan svijet, čovjek može gledati širom otvorenih očiju i biti zasljepljen. Slika ponekad govori više od tisuću riječi - gledajući ovu sliku vidimo ruke, ali vidimo i obitelj, ljubav, zajedništvo, toplinu, mir, sigurnost. Gledajući slike recepata na coolinariki nekada nas baš slika ponuka da stavimo recept u omiljene ili da prvom prilikom isprobamo jelo. Čini mi se kako je vid - ključ napasti, čovjek nešto vidi, oku se svidi i poželi. Ali vid je najveća "varalica" osjeta, žena se može smijati a iznutra biti ranjena, bankar vas može ljubazno, opušteno i iskreno gledati ravno u oči i ne upozoriti vas na moguće ružne posljedice ugovora kojeg potpisujete....Ooooo kako se naše srce smije kad vidimo malu mačkicu ili psića kako tapka po mokroj travi aaaali naše srce se stegne kad vidimo bolesno dijete....
Sluh; tvoje uho primi toliko zvukova na dan a možda najviše uživa u nepostojanoj tišini. Izgovorene riječi su odraz i jeka naših misli, krivo izgovorene riječi bole više nego najoštriji mač, nježan glas koji ljubavlju zbori ozdravlja ranjenu dušu, riječi su mostovi koji nas povezuju i kanjoni koji nas razdvajaju. U autu, često kad smo sami slušamo radio, vozeći se tramvajom, autobusom čujemo tuđe razgovore, glazba nas može razvedriti i rasplakati. Nema osobe na svijetu koja ne reagira na dječji plač. Prekrasno je slušati žamor djece i njihovo smijanje. Opuštajuće je slušati kako valovi svire na obali uz krik galebova i dok se čovjek šeće šumom i čuje pjev ptica. Srce zaigra i noge zaplešu uz zvuk harmonike ili drugog glazbala.
Okus; okus jutarnje kave, okus jabuke, okus pečenke, okus čokolade......koliko okusa u jednom danu čovjek osjeti pijući, jedući; malo slano, malo kiselo, malo slatko, malo žestoko, malo moćno, malo oporo, mmmmm i poljubci imaju okus ljubavi. Čovjek kad se rodi na jeziku ima oko petsto receptora za okuse, s godinama taj broj opada na stotinjak, možda je tomu razlog da vam se nešto kao djetetu nije sviđalo a sada pod stare dane upravo u tome guštate.
Njuh; nosiću, nosiću što li to divno miriše, miris pečenog kruha amamam.....ili ljeti dok čovjek hoda ulicom sit ili gladan osjeti miris nečijeg roštilja, odmah se hvata za stomak i uzdiše. Obožavam miris brnistre, miris frezije, miris mandarine, miris ciklama, miris ljubičica, miris jorgovana, miris mimoze, miris snijega, miris mora, miris pokošene trave, miris dunje, miris starog ognjišta..... U cijeloj priči čovjek bi rekao kako je njuh najmanje važan, ali pogledajmo naše ljubimce (psi) kako njuhom traže i put i suputnicu, ima nešto i u feromonima. Naš njuh je 10 000 puta osjetljiviji od osjeta okusa k tome njuh nadopunjuje okus, sjetite se kada se prehlađeni ni jelo vam ne prija jako. Kad udahnete molekule mirisa putuju preko mnogobrojnih receptora koji šalju signale u najstariji dio mozga - limbički sustav koji je odgovoran za čovjekove osjećaje, pamćenje, intuiciju, nagone pa i odgovor na stres, sad možete razumijeti kako mirisi mogu izazvati sjećanja i potaknuti emocije i utjecati na naše raspoleženje.
Dodir; ruka koja mije, ruka koja bije. Od začeća osjećamo dodir, dok plivamo osjećamo dodir vode, za vrijeme masaže opuštamo se i ozdravljamo, grlimo se, mazimo se, ljubimo se, rukujemo se, nosimo se. Nedavno je bio Međunarodni dan grljenja, toliko smo došli otuđeni, hladni duhom da se pribojavamo nekoga zagrliti. Dodir je možda najintimniji osjet. Vidjet možemo svakog i svašta, čuti možemo i pametne i glupe ideje, probati možemo dobra i loša ića i pića, možemo kupiti dobar ili loš parfem, ali dodirivati nećemo tako olako a toliko smo ovisni o dodiru da nismo ni svjesni.
Koji je osjet najmoćniji, teško je i s biološkog aspekta odgovoriti ali svi osjeti aktiviraju naša srca, nadam se da su vaša srca aktivna.

17 komentara do sada…
#4
... #5 ti si to dobro opisala ... dodir definitivno 
# 8, de pokušaj sada dok gledaš onu fotku sa nožicama, zamisliti taj osjećaj dodira. Evo, ja dok pišem, osjetim kako mi se dlačice na licu "bude".


#9 u pravu si
bude se 
predobar članak. mislim da je i meni dodir na prvom mjestu. ništa se s njime ne može usporediti. osjetim u srcu razlijevanje sreće, kad dirnem moje voljene. nema boljega.. spomenula je karamela hellen keller..
"The best and most beautiful things in the world cannot be seen, nor touched … but are felt in the heart.” … Helen Keller
Pokusavam izdvojiti neki osjet posebno, ali... kako-god da okrenem sve mi je bitno, pa sama se priroda tako postaralai i sve nam to podarila. Trebaju nam svi !!! Ipak cu i ja izdvojiti DODIR, jer je nesto specificno.
jako jako lijepo...i potpuno si u pravu! A ova slika s tvojim rukama i dječjim nožicama me obara s nogu!
MammaMia2; To su nožice moga Jakova, koji sad ima nešto veće nožice, dvije godine ima.
Ma ipak moram dodati da je miris veoma bitan, takoreci od bitnijih oseta, sta vredi sto nam nesto ili neko lepo izgleda ako ima los miris, to nam se odmah zgadi, mozda bi taj oset bio na prvom mestu.
eskil55 baš ste me nasmijali, moja mama kaže sve imam i sve mi fali, tako i s osjetima u svima možemo uživati i patiti, svaki je od njih važan kao i svaki organ u našem tijelu....tema za razmišljanje, u svakom slučaju i ako nešto nedostaje u našem životu ne treba gledati na nedostatke nego na ono što imamo i vrline koje posjedujemo i biti zadovoljan s malim stvarima jer u životu sve prolazi.
kazu da postoji i peti osjet. a moze se opisati i kao dozivljaj. i mislim da su u pravu. svaki ovaj osjet je popracen i petim osjetom. ako on izostane onda nam ovaj prvi nije bio najvaziniji.