Štorija od kunelić

Kad god bi moja mama ili nona povedale neku priču koja možda i nije sasvim istinita, ali se poveda da je....bi na kraju dodale "to ti je jedna štorija od kunelić".

Zašto baš od kunelić ne znam, ali evo jedne takve štorije, legende o postanku morčića. Štorija seže u 16. stoljeće:

"Turci su na Grobničkom polju. U gradu strah, jer od Turčina ništa dobroga-samo pljačka i palež. Već dugo se čuju vijesti o njihovim upadima u našoj blizini, o krvavim borbama oko Senja i Perušića...Svi muški su na kuli. Srčano odolijevaju napadima, sve je manje snage, a pomoćo niotkud. Žene i djeca zatvorili su se u kuće i mole za spas, za Božju pomoć. Kamenje neka s neba zatrpa zlo, živi da ostanemo! Opsada traje...dani prolaze i onda Božjom rukom vođena strijela odapeta iz ruke plemenitog Zrinskog pogađa sljepoočnicu turskog paše. Vidjevši da im je vođa mrtav, Turci se razbježaše poljem. Uto i nebo usliši molitve Riječanki, te se otvori i zatrpa Turke kamenjem. Na polju su ostali samo razbacani turčinovi turbani. Kao uspomenu ne tu pobjedu riječki su muževi svojim ženama dali izraditi naušnice-morčiće"

Sad vi vidite je ovo štorija od kunelić ili ne!

Izrada lika crnca (morota ili morčića) proširila se i na drge vrste nakita, prstenje, broševi, ogrlice, igle.

"Nakon drugog svijetskog rata proizvodnja morčića je opala zbog iseljavanja velikog broja riječkih moretista(zlatara koji su izrađivali morčiće), slabije kupovne moći stanovništva i zbog nezainteresiranosti novopridošlih stanovnika Rijeke."

Grad Rijeka je 1991. godine prihvatio morčića kao "svoju masku" i simbol grada i vratio mu ono značenje koje je morčić tijekom povijesti imao.

Sigurna sam da mnoge riječke obitelji u svojim škrinjicama čuvaju morčiće koje su naslijedili od svojih starih. Ja sam svoje naslijedila od pranone, izvorni su morčići i stari su oko 100 godina.

Ne mogu ni zamisliti koliko je odricanja bilo potrebno da se kupe i imaju u familiji, jer nono mi je vavek povedal "a joj mala moja, kako smo bili siromašni, više gladni nego siti".