SOPING I ZELENILO BROOKLYNA

http://www.youtube.com/watch?v=RnIABE8IVdE

http://www.youtube.com/watch?v=Dfm4IHbVWZo

http://www.youtube.com/watch?v=AKAzL643tlo

Prvo sam prosetao do Pete Avenije, malo manje poznate od poznate Pete Avenije na Manhatnu (Tifani,Central park, hotel "Plaza" i jos mnogo skupocjenih ducana), ali je zila kucavica moram reci medjunarodne trgovine, jer bas u ovo Aveniji se nalazi ja bi rekao vecina zemalja predstavljena u svojim ducanima. Naime ovdje su vlasnici ducana uglavnom Indijci,Pakistanci,Iranci, kao i otocnih zemalja u Pacifiku, da sve ne nabrajam, a svaki ducan ima robu iskljucivo iz svoje zemlje i tu niukom slucaju necete naci kinesku robu, koja je moram reci preplavila New York. Ja misli m da se u ducanima New Yorka, ali i Amerike nalazi vise od 90 % kineske robe. Svako dijete vec zna reci "Made in China", jer to pise na svoj robici,igrackama i to svakodnevno gleda, a jos nezna pravo niti govoriti. Bas zato ovdje se prodaje iskljucivo roba iz tih zemalja od kuda su vlasnici, a mogu vam reci da je roba vrlo kvalitetna. Da se bolje razumijemo, naciniti cu rang-listu za kvalitetu robe. Od 1-3 je bofl roba najlosije kvalitete, od 3-5 relatino zadovoljavajuce, od 5-8 vrlo zadovoljavajuca kvaliteta i od 8-10 super roba, koja i nemora biti skupa. Naime u Americi (osim iznimaka svjetskih maraka), nemoze se prodavati skupa roba, a nepoznate marke, jer se takove robe moze dobiti na svakom kotraku i to kvalitete od 1 do 8. Specijalno indijske tkanine,pakistanski pamuk i svile, te gotovi proizvodi, ovdje su vrlo kvalitetni ( od 5-8 ) , a moze se naci i ona od 8-10. Za cudno cudo cijene su vrlo povoljne, tako da sam ja recimo kupio 7 majica , kao suvenir za prijatelje i to 100 % coton made in Hayti, a platio sam 14 $, dakle 1.99 $ po komadu (da budem precizan i kao iznenadjene bez takse ) ?. Pa gdje toga ima, ali najinteresantnije je da iste takve majice, pa cak i losije kvalitete (made in China), na Manhatnu, a i u nekim djelovima Brooklyna, mozete platiti i do pet, pa negdje i deset puta skuplje.

Inace vidjeli ste da se uz strogi centar, a to su krizanja Bay Ridge Avenije i Trece, Cetvrte i Pete Avenije, nalaze ponovo one jednokatnice sa vrticima ispred zgrada, kao i zelenilom u samoj ulici. Jasno da ste vidjeli i "ruske zgrade", a tako ih zovu jer je 95 % takovih zgrada nastanjeno njima, a to je vjerojatno zbog toga jer su u takovim zgradama stanovi mnogo jeftiniji nego u kucicama, koje ste vidjeli na mojim filmicima. Cijena stana u takovoj "kucici u cvijecu" od cca 120 kvadrata krece se, opet ovisno u kojem kvartu se nalazi ulica od 1.200 do 2.000 $, a tu je ukljucena i struja,voda i grijanje,pa kad se uzme sve skupa i  nije tako skupo. To bi bilo otprilike pola jedne prosjecne place za SSS. Pa kad uspoiredite to sa nasim cijenema stanarine,a posebno jos placate rezije, onda je to kako bi mi stariji rekli "banja armija" (jer za neke je ona to i bila, zbog tri redovna obroka, ciste obleke,pa cak i besplatnog "armijskog skolovanja"). Kad smo vec kod cijena, ovdje je telefon,TV i kompjuter u principu kod jednog provajdera, jer je tako najjeftinije i recimo za takav komplet se placa oko 120 - 180 $ mjesecno, ali bez ikakovih ogranicenja u telefoniranju izmedju sebe (kucni telefon i mobiteli svih clanova obitelji mogu razgovarati 24 sata dnevno za istu cijenu), a jos ima pogodnost da mjesecno ima 500 minuta besplatnog razgovora sa inozemstvom ? Programa na nTV ima toliko da ih nemozete pregledati u jednom danu, a posebnim placanjem mozete dobiti, ali stvarno sve sto vam srce zazeli. No i ovaj klasici broj se nemoze pratiti, a kuda onda jos nabiti 1.000 proigrama vise? Inace snalazenje adrese kuda zelite ici je najjednostavnije sto moze biti. Naime Avenije idu sve paralelno od Prve do zadnje, a njih sijeku ulice opet po rednom broju od broja 1 do zadnje koja je u tom kvartu. Izmedju ulica se nalaze i ulice drugacijeg nazive (ne broj), ali to su rijetkosti, no ima ih a to su pogotovo neke male poprercne ulicice, koje su paralelne sa Avenijama. Jedina iznimka ovog "matematickog" ili bolje reci geometrijskog sistema ulica jer Broodway, koji nije paralelan ni sa kojom ulicom ili Avenijom, nego se kao rijeka proteze u zavijucima od svog pocetka do kraja. Interesantno, a osim toga na svakom raskrizju pise koja je ulica i koja Avenija, pa se odmah znade kud treba krenuti  , da nadjete svoju ulicu ili Aveniju. Osim toga da nebi bilo "nismo znali", na svakom raskrizju pise kojim smjerom se vozi po kojoj ulici, tako da zabune nemoze biti, jer sigurno kao stranac ili novajlija u gradu necete uci u ulicu gdje pise da je smjer kretanja u drugom pravcu.

Snimio sam i filmic iz "Oaze mira i tisine" (moje autorsko pravo na ime),gdje vidite stvarno prekrasne parkove koji se nalaze na dosta mjesta po Brooklynu ( na Manhatnu ih nema, jer je tamo zemlja preskupa za djecju igru), gdje djeca uzivaju, nema razlike izmedju naroda, sve je to jedna obitelj, ciji govor i sporazumijevanje su smijeh i djecju glasici. Inace posjetitelji parkova se najstroze drze pravila o obitavanju u parkovima i ja u cetiri godine koje sam proveo sa unukom u tom parku, niti jednom  nisam vidio da je netko zapalio rostilj ili bar tragove rostilja na travi ili u okolici. Kazne i nisu tako velike, ali bas radi dobrobiti djece, svi se proidrzavaju i vise nego da su  kazne drasticne. Jednog dana cu snimiti filmic, gdje se sa vrha tog parka vidi Atlanski ocean, Kip Slobode i Manhatan, samo treba biti dobra vidljivost, jer moja kamera nije profesionalna i nema zoom da se mogu iz velike daljine pribliziti i prikazati vam kvalitetnije slike. Ali taj pogled se isplati vidjeti, jer to je New York s druge strane, a tamo se nalaze i ogromne luke za pristajanje i iskrcaj teretnih brodova, kao i velikih putnickih kruzera, a jedan od njih je i kopija legendarne "Queen Mary" ili QM2. To u ovom filmicu nisam mogao snimiti jer od samog djela sa igralistem za djecu do tog pogleda, treba se uspeti uz brdo, a meni (zbog krivotvorenog krsnog lista) bi trebalo malo vise vremena, nego bi filmic smio trajati, a i nebi culi nikakav zvuk osim mog disanja zbog pomanjkanja kondicije (i jasno planinarskih cipela).

Evo jos malo mojih reporterskih pokusaja da vam priblizim velegrad u drugacijem svijetlu nego sto ih drugi predstavljaju, a ako niste zadovoljni nemojte nista zamjeriti, jer ja sam ipak jedan obicni zagrebacki penzic koji i nema bas neke filmske skole ,pa cak ni tecajeve, nego samo cisto amaterski iz ljubavi prema vama mojim frendovima sa Coolinarike. Do slijedeceg javljanja, vas nevjorski reporter, za zagorsko-primorskim predznakom, dida Pinac.