Kratka priča o prijateljstvu i nesebičnosti
Odakle snegu bela boja?
Nekada davno sneg je bio bez boje.Sve oko njega ,svaki cvet ,je imalo boju .samo je on bio bez boje.Poželo je i on da bude u boji pa je zamolio crvenu ružu da mu da malo svoje crvene boje.Lepa ruža ga je ismejala .Zar da ceo svet bude crven kao ja?Ne mogu ti dati moju boju.
Molio je travu da mu da malo svoje zelene boje ali trava mu nije htela dati -ni malo.
Otišao je sneg do mirisne ljubičice i zamolio je da mu da malo svoje ljubičaste boje.Ako ti dam boju ,šta će meni ostati?Ne,ne mogu ti dati moju boju.Tužan i nesrećan sneg ugleda belu visibabu koja ga upita zašto je tužan?
Tako bih voleo da imam neku boju ali niko nije voljan da mi je pozajmi.Ja ću ti dati malo moje bele boje.Podelićemo ,biće dosta i za mene i za tebe.Sneg je dobio belu boju. Od onda je sve oko nas belo kada padne sneg .Od onda su sneg i visibaba prijatelji. Sneg nikada ne naudi visibabi. Pomaže joj ako promoli svoju belu glavicu i pokrije je da se ne smrzne na jakom mrazu a ruža i ljubičica se smrznu ispod snega.
:(Još nema komentara