Slovenija

Geografski položaj

Položaj Slovenije na sjecištu alpske, sredozemne i panonske kulture savršena je podloga bogatoj i osebujnoj kuhinji. S Italijom, Austrijom, Mađarskom i Hrvatskom u susjedstvu, Slovenija zauzima 20 273 km², a gotovo pola površine je prekrivena šumama. Prema popisu iz 2006. g. broji 2 010 347 stanovnika. Na tako maloj površini krije se mnogo raznolikosti, koja se očituje i u konfiguraciji, sastavu tla, temperaturi, vlazi i vjetrovitosti te drugim prirodnim resursima.
Autentičnost i prirodnost odlike su tradicionalne slovenske kuhinje: žganci, palenta, potice, kranjske kobasice, pogače, kraški pršut, žlikrofi...

Geografski položaj i socijalno-povijesni razvoj uzrokovali su i specifične kulturalne forme i životne stilove na malom području Republike Slovenije. Sve je to ostavilo traga na njenu gastronomiju - stare recepture, nove utjecaje, domaće poljoprivredne proizvode s vrlo malim udjelom industrije.

Povijesni utjecaj

Preci današnjih Slovenaca su područje Slovenije nastanili još u 6. stoljeću i od tada prošli kroz niz burnih povijesnih događanja. Najdominantniji utjecaji su oni Rimskog carstva, Mletačke Republike, Austro-ugarskog carstva i bivše Jugoslavije. Nezavisnost je Slovenija stekla 1991. godine.

U novijoj povijesti najznačajniji je događaj ulazak u Europsku uniju, koji se odražava i na njenu kuhinju, koja je sve otvorenija, podložnija utjecajima, ali i zbog svoje dosadašnje očuvanosti i visoke osviještenosti, sve popularnija kako u zemljama članicama Europske unije, tako i šire.

Karakteristike kuhinje

Teško je govoriti o unificiranoj slovenskoj kuhinji, jer iako vrlo jednostavna, na nju djeluju geografska raznolikost, prirodni resursi i njeni raznoliki susjedi (Italija, Austrija, Mađarska i Hrvatska). Tako se u alpskoj Sloveniji ne jede isto kao u primorskom dijelu. "Dobrote" slovenske kuhinje kreću se u rasponu od rafiniranih mediteranskih jela, ribljih specijaliteta, sušenih kraških mesnih specijaliteta, izuzetno zdravih heljdinih kaša i žganaca, palente, potica, štrukla i glasovite prekmurske gibanice. Nadaleko je poznat kraški pršut koji spada u sam vrh slovenske kulinarske ponude. Slow food pokret u Sloveniju bilježi proboj 1995. godine i u njoj pronalazi izvrsne resurse.

Slovenija uz domaće "gostilne" i restorane nudi sve veći izbor svjetskih nacionalnih kuhinja, a sve veći broj Slovenaca hrani se vani uslijed dugotrajnog boravka na poslu, brzog životnog tempa i pristupačnih cijena hrane u restoranima. No, nas zanima tipična slovenska kuhinja, stoga ćemo za informacije o njima posegnuti u tradicionalnu kuhinju, manje i ruralnije sredine, gdje se još uvijek nađe pokoje domaćinstvo u kojem se jede "kako su to radili naši stari".

Tradicionalna kuhinja

Autentičnost i prirodnost dva su epiteta koja odlikuju tradicionalnu slovensku kuhinju. Žganci, palenta, potice, kranjske kobasice, pogače, kraški pršut, žlikrofi, kiselo zelje i repa, jela iz heljde i iz gljiva su ono što ni ne treba objašnjavati. Ili treba?

Specijaliteti:

• Palenta je na Primorskoj i Krasu nekada bila zamjena za kruh. U Ljubljani su u doba Drugog svjetskog rata kriške palente mazali marmeladom. Uz kukuruznu poznata je i omiljena ona s heljdom i bijelom palentom, a najslasnija je dodamo li joj skutu, voće, sir ili pospemo cimetom.
• Domaći žganci dobiveni su miješanjem brašna u vrućoj slanoj vodi, a njihova receptura koja nikome više nije tajna, već stoljećima je ostala nepromijenjena.
• Glasoviti idrijski žlikrofi su tijesto nadjeveno krumpirom uz dodano meso i jaja. Na Koroškoj se heljdini žlikrofi nadijevaju voćem.
• Tipično slovensko povrće je kiselo zelje i repa (primjerice kuhana repa s prosenom kašom).
• Mesni proizvodi: krvavice, pečenice, kobasice, slanina, čvarci, šunka i vrhunski kraški pršut.
• Perad: guske, patke, purani, pijetlovi i kokoši su bile tradicionalne "martinove jedi".
• Ribe i morski plodovi: bakalar, pastrve, jegulje, sipe, lignje, škampi...
• Mahunarke: grah, grašak, bob, leća, slanutak...
• Jela s krumpirom, primjerice krumpirove pole s maslacem, kiselim vrhnjem ili salatom.
• Kaše: prosena kaša, ječmena kaša (ričet – ječmena kaša sa suhim mesom) i heljdina kaša.
• Jota (grah, kiseli kupus, krumpir).
• Juhe su u slovenskoj kuhinji nezaobilazna zaustavna točka. Izvrsna je juha od gljiva u kruhovoj korici, juha od vrganja, a nešto klasičnije su kokošja, goveđa, krumpirova...
• Tradicionalni začini slovenske kuhinje su mažuran, majčina dušica, melisa, kadulja, timijan, lovor, a među "domaće" su se uvriježili i cimet i papar.
• Slastice: medenjaci, i u našim krajevima glasovite bledske kremšnite, grmade, štrukli (nadjeveno dizano ili vučeno tijesto) i potice, koje se nadijevaju orasima, lješnjacima, rogačem, makom, skutom, grožđicama i suhim voćem. Među gibanicama se ističe prekmurska gibanica (skuta, mak, orasi, jabuke, grožđice i dr. sastojci), koja je nepresušni izvor naslada, ali i kalorična bomba.
• Najkarakterističnija i najpoznatija vina jesu: Malvazija i Teran karakteristični za priobalna područja, Cviček, Metliška Črnina (Bela Krajina), Renski Rizling i Traminec, Modra Frankinja, Sauvignon, Radgonska Penina...

Moderna slovenska kuhinja

Moderna slovenska kuhinja je pred utjecajem brojnih poznatih europskih kuhinja sačuvala vlastiti identitet, ali isto tako i uslijed tog utjecaja širila svoje spoznaje.

Slovenija uz domaće "gostilne" i restorane nudi sve veći izbor svjetskih nacionalnih kuhinja.

Brojne varijacije kruha ("pirinog", punovrijednog, polubijelog, crnog pšeničnog brašna, raženog, kukuruznog, rogačevog, krumpirovog, sa sjemenkama, bezglutenskog, voćnog...), mediteranska jela, riba, gljive, šumski plodovi, štrukli, potice, gibanice, njoki, tjestenine, odresci, gulaši, ali i carpaccia, puževi, specijaliteti od konjetine, žaba, divljači... postale su sastavnim dijelom slovenske moderne kuhinje.

Specifičnost Slovenije je i sve više ekoloških imanja i proizvoda "integrirane pridelave", odnosno proizvoda uravnotežene upotrebe agrotehničkih mjera u skladu s poštivanjem gospodarskih, toksikoloških i utjecaja okoline.

Ljubljana
Ljubljana je gastronomski svijet u malom. Od renomiranih restorana preko domaćih gostilni do bureka, kebaba, čevapčića, pljeskavica, pizze, čompa, ali i turskih, srpskih, bosanskih, dalmatinskih, istarskih, španjolskih, japanskih, meksičkih, kineskih, argentinskih, afričkih restauracija i znamenitih slastičarnica (Kavarna i slaščičarna Zvezda, Rustika...), u Ljubljani će svatko naći jelo po vlastitom ukusu.

Travel tips (must do)

• Pojesti nešto toplo, kuhano i domaće u tipičnoj slovenskoj "gostilni".
• Probati nešto egzotično u brojnim internacionalnim restoranima.
• Poslije čašice-dvije voziti se taksijem koji je dostupan gotovo svakom džepu.
• Doživjeti "veseli december" i obratiti pozornost na romantičan praznični vizualni identitet Ljubljane.
• Posjetiti ljubljansku eko tržnicu i naravno, nešto s nje ponijeti.
• Posjetiti nedjeljni Bolšji sejem - sajam starina (Cankarjevo nabrežje) i subotnje jutarnje dječje radionice u centru grada.
• Popeti se na ljubljanski grad (uskoro i uspinjačom po najavljenoj cijeni povratne karte od 2 €).
• Posjetiti LIFFe i druge filmske, glazbene i kulturne priredbe.
• Popeti se na Triglav.
• Na Bledu pojesti kremšnitu i prošetati još ljepšim Bohinjem
• Odspavati u ljubljanskoj Celici – inovativnom hostelu koji je Lonely planet 2006. godine proglasio "naj-hippest" hostelom na svijetu.

Autor slike: Clear Inner Vision