Ta izuzetna delicija koja raste u velikim kolonijama svima je pristupačna.
- Objavljeno:
- 02.11.2007.
Sezona tartufa je upravo na vrhuncu, ali sahara u novčanicima ne dozvoljava mnogima da ih okuse ili barem pomirišu.
Zato je u isto vrijeme i sezona trubača. Mrka, crna trubača gljiva je koju u nekim krajevima Italije, Francuske i Švicarske zovu "tartufom siromaha". Ta izuzetna delicija koja raste u velikim kolonijama svima je pristupačna. Sušena pa mljevena u prah neće zamijeniti tartufe, ali i njezin je miris i okus potpuno nezamjenjiv i opojan. Crni rižoto će biti tamniji od lignjinog, a tek tjestenina...
Zovu je i trompette de la mort ili totentrompete, mrtvačke trube, ali to nas neće uplašiti. Prigodniji je znanstveni latinski naziv Craterellus cornucopioides iz kojeg se izvodi i ljepše ime - rog obilja. Prijatelja gljivara pod ruku - pa u šumu.
Tagovi ( Što su tagovi? )
Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!
4 komentara
Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!
Moje akcije
Klub Coolinarika
Cool Chef
ratatouille- perth, Australija
Život u dalekoj Australiji nije ju spriječio da bude dio cool ekipe. Sklona je eksperimentiranju u kuhinji, a rezultat su zamamna jela koja marljivo bilježi fotoaparatom. Čestitamo!

![[REGISTRIRAJ SE]](/css/cssimg/buttons/registriraj_se.gif)

a di ovo raste, imal šanse da je nađem na kozjaku?
1. Rujnica (Lactarius deliciosus). Kad se prereže ispušta narančasti mliječni sok boje mrkve koji kasnije malo pozeleni. Klobuk joj je narančasto smeđast s koncentričnim krugovima, pozelenjuje na dodir kao i listići koji su prvobitno narančaste boje. Stručak iste boje s kapljastim udubljenjima po svojoj površini. Ukusna.
http://www.webalice.it/mondellix/images/Lactarius%20deliciosus.JPG 2. Lactarius quieticolor. Jako slična prethodno opisanoj, ali puno tamnije smeđaste boje klobuka (nalik na hrastovu mliječnicu – Lactarius quietus), i eventualno samo malo pozeleni.
http://www.errotari.com/Micologia/fotos/1722.jpg 3. Polukrvna rujnica (Lactarius semisanguifluus). Ispušta mliječni sok narančaste boje, no nakon nekog vremena postaje crvene boje, baš kao i meso gljive na prerezu. Svi dijelovi gljive starenjem ili na dodir jako pozelenjuju. Osim uz borove raste još i uz jele (Abies). Manje ukusna od rujnice zbog gorkastog okusa.
http://www.mtsn.tn.it/russulales-news/tx_photos.asp?index=752 4. Krvna rujnica (Lactarius sanguifluus). Odmah ispušta mliječni sok crvene boje poput krvi koji na zraku nakon nekog vremena posmeđuje, a isto se ponaša i meso gljive. Listići nisu narančaste boje kao u prethodne dvije vrste, već su sivkasto ljubičaste boje s maslinastim primjesama. Klobuk smeđasto oker boje, s ljubičasto sivkastim daškom. Ovo je najbolja rujnica zbog ugodnog slatkastog okusa.
http://users.skynet.be/jjw.myco.mons/Lactarius_sanguifluus_2.html 5. Lactarius vinosus. Jako slična krvnoj rujnici, samo još tamnijih ljubičasto crvenih boja, vezana uz toplije krajeve, uz borove na Mediteranu.
http://www.webalice.it/mondellix/images/Lactarius%20vinosus.JPG 6. Smrekina rujnica (Lactarius deterrimus). Klobuk gotovo bez koncentričnih krugova, Stručak gotovo bez jamica. Svi dijelovi gljive jako pozelenjuju na dodir. Mliječni sok narančast, zatim izblijedi nakon nekog vremena. Lošija za jelo od obične rujnice, zbog gorkastog okusa. http://www.mtsn.tn.it/russulales-news/tx_photos.asp?index=261 7. Lososova rujnica (Lactarius salmonicolor). Na klobuku ima tanke koncentrične krugove, posebno uz rub klobuka. Cijela gljiva je blage narančasto lososove boje, često dosta blijede i gotovo uopće ne pozelenjuje na dodir. Ispušta narančasto mlijeko koje malo potamni i malo je gorkastog okusa. Dobra jestiva rujnica.
http://www.bio-forum.pl/messages/33/7063.jpg U Sjevernoj Americi raste također jedna mliječnica koja se ubraja u sekciju rujnica, no mliječni sok joj nije ni crven, ni narančast, nego plav! I ostatak gljive je plavkaste boje, a zove se znakovito Lactarius indigo.
http://www.mtsn.tn.it/russulales-news/tx_photos.asp?index=396 Iako su sve vrste rujnica jestive, najbolje bi bile ove pod brojevima 4 i 5, zatim 1,2 i 7 i na kraju 3 i 6. Miris i okus su im ugodni, voćni, aromatični, biljni. Najbolje su dakako pečene na žaru, roštilju, pržene u tavi na maslacu, ulju i slično. Mogu se jesti i pohane i raditi od njih salate. Također su vrhunske ukiseljene. Nisu baš pogodne za kuhanje, tj. juhe i variva. Mogu se čuvati i u dubokom zamrzavanju, prethodno blanširane, no ipak su najbolje kad se pripreme svježe. I da, neki ih još melju i od njih rade ajvar.
I na kraju jedna zanimljivost vezana uz rujnice. Kod nekih se ljudi (nakon što pojedu veće količine rujnica) može dogoditi da im se urin oboji u crvenu boju. No, to nije zabrinjavajuće (možda samo vizualno), jer nema negativnih efekata po zdravlje.