tracy
Kolovoz je. Stojim uz štand s povrćem na Campo de' Fiori, rimskom Cvjetnom Trgu, inače najpoznatijoj tržnici u gradu, čekajući da me prosijedi prodavač primijeti.
Štandovi na tržnicama prelaze s koljena na koljeno i često desetljećima ostaju u vlasništvu iste obitelji.
S opuškom zalijepljenim za donju usnu i sunčanim naočalama podignutim na čelo njegove debeljuškaste, dlakave ruke "oplemenjene" zlatom probiru po tikvicama, mahunama, marelicama. Upravo poslužuje pozamašnu gospođu, koju očigledno dobro poznaje.
Kakva ti je cikorija?
Kakva? Božanstvena, jučer sam je jeo za večeru. Koliko?
Što ja znam?! Nešto manje od pola kile?
Za koga? Za kanarince? Jer pola kile je taman za njih.
Smijem se i spuštam šešir na oči. Primjećuje me.
"Što je s tobom, Grace Kelly? American? Cikorija is very good! How much, a kilo, two, three?!"
Pravilo prvo
Ne vjerujte im ni riječ. Nisu je jeli za večeru, niti sadili, niti brali, poput naših kumica i šjora. Ne znaju pripremiti bundevu, niti imaju stabla bresaka u vinogradu. Svi oni, rimski voćari i povrtlari, majstori magije, moderni Houdiniji koji će vas u tren uvjeriti u što god požele, tek su obični preprodavači. Na svojim štandovima nude plodove koji stižu iz vrtova i staklenika s čitavog poluotoka, ali i ambicioznije kašete koje su punili Čileanci, Južnoamerikanci, Kinezi. Naoružani iluzionističkim instrumentima poput raspršivača vode za oživljavanje uvelih listova, krpice za vraćanje sjaja patlidžanima pa sve do velikih košara šarenih natpisa koji u kolektivnom sjećanju prizivaju domaće vrtove i seoska imanja.
Pravilo drugo
Ne obazirite se što vam lažu, riješite se kompleksa prevarene žrtve i postanite dio igre. Opustite se i uživajte u vicevima i, naročito, komplimentima isto koliko u šarenim i mirisnim plodovima.
Pravilo treće
Ako već ozbiljno morate obaviti kupovinu, obavezno povedite sa sobom prevoditelja. Umjesto mesnatih "rimskih mamica" (mamme romane) mogli bi vam podvaliti tvrdikaste muževe, jer ako niste znali, artičoke se, poput koromača, dijele na muške i ženske. Ove posljednje su veće, mesnatije, mekše i uopće mnogo korisnije u kuhinji. Naići ćete na "bedra redovnica" (coscie delle monache), dugoljaste šljive, koje navodno podsjećaju na njihove mlohave i tanke natkoljenice. Kao i na "francuske dinje u mreži" (francesini con rete), feferone "vražičke" (diavoletti), karde "grbavce" (gobbi).
Iskoristite prodavače da vam za malu napojnicu očiste ribu i narežu je upravo kako vama treba, očiste grah, mahune, špinat, artičoke. Štandovi na tržnicama prelaze s koljena na koljeno i često desetljećima ostaju u vlasništvu iste obitelji. Mladi su uglavnom na prvoj liniji, među robom i kupcima učeći se zanatu, roditelji malo dalje za blagajnom, a djedovi i bake iza praznih kašeta na drvenim klupicama, gdje čiste povrće, mirno pušeći cigaru, pijući kavu i prepričavajući posljednji Tottijev gol.
© Podravka d.d. 2003.—2012.
9 komentara do sada…
nemam riječi :))))) fotke su zakon, tekst me nasmijao i oduševio i želim otputovati tamo i sve to vidjeti :)))))))
Draga Vastuljak, želim ti da što prije otputuješ u Rim i ludo se zabaviš!!!