I...
PRIČA ŠESTA 25.8.2010.
Nalazim raspremljen ležaj i kažem Verki kako mi je odnekuda ovaj ležaj jako poznat , a ona se šeretski smješka i pita me otkuda mi je poznat.
Nešto me vuče da sjednem na taj ležaj , da ispružim noge i odmorim dušu i tijelo , a opet me nešto strah da ću prespavati a ne saznati zašto mi se čini da sam ga već vidjela.
„ Vidjela si ga već“- reče mi Verka i pokaza fotografiju od koje mi zasta dah i srce za tren iskoči iz grudi i preletje prostorijom i opet se ugnijezdi natrag , a ja kao u bunilu izgovorih :
" PA NA TOM SE LEŽAJU SLIKAO TOŠKE , A JA EVO SADA SPAVAM NA NJEMU!“
Gleda me ona ispod oka , znatiželjna , a ja šutim , i mučim , i bez glasa sam.
Gledam fotografiju i ne mogu doći sebi , a srce divljački tuče i hoće opet iskočiti , ali ga zadržavam i smirujem i sjetim se svog sna o Njemu i bi mi jasno kako mi je pokazao da ću doći i spavati na ležaju na kojemu je On često spavao , izležavao se i sa kojega je zadirkivao Verku.
Nije mi trebalo dugo da suze provale kao proljetna bujica iako sam ih probala skriti od Verke. Ona me zagrli i riječi utjehe mi govoraše , ali ih ja nisam čula , jer meni je u ušima odzvanjala druga melodija .
( nastavlja se )
:(Još nema komentara