Tuga , jad , žalost...
PRIČA ČETVRTA
Vučemo se nas dvije ulicama i zazivamo svoje druge , koje su već tu , da nas dočekaju i dovedu do našeg doma u idućih nekoliko dana.
I pojavi se Dijana i Ane i njena prijateljica , te uzeše našu prtljagu i povedoše nas do tetka Verke , naše domaćice , a kod koje je već odsjela i Mirjana.
Dijana kad me ugleda reče kako me nije takvom zamišljala , jer tko tako lijepo piše trebao bi biti nježan i sitan , a ne kao ja ,visoka i krupna .
Dočeka nas Verka i Mirjana . Verka visoka , skladno građena i mojih godina iz čijih očiju izbija dobrota i ljubaznost , kao što je izbijala i iz mog Toške.
Ušla sam , sama ne znam kako , i odmah se strovalila na ležaj da upijem miris domaćinske kuće makedonske i osjetim je kao svoju , jer tu je boravio, ispijao kave, smijao se i pjevušio moj Toške.
BOŽE MOJ , PA DOISTA SAM TU , KOD NJEGA , polako mi dopire do svijesti.
Idem do Gumenja , dom Njegov posjetiti , zagrliti ga , dati mu trešnje da jede , milovati ga i tepati mu.
Zastajem na ulazu nesigurna hoću li moći izdržati toliko tuge i sreće , a onda sporim korakom dolazim i ulazim kod Njega , a On onako ponosan i lijep , smijehom me dočekuje i drago mu što me vidi i ja nestajem , a ostaje samo bestjelesna duša koja se kreće oko Njega , cjeliva u znaku križa sve četiri strane počivališta i najzad hvata u zagrljaj , dug i grčevit.
Nisam to u stanju opisati , jer ne postoje riječi kojima bih ta osjećanja ispisala , već samo grlim i suze izdajice klize i natapaju obraze , slijevaju se u kutove usana i nastavljaju put do njedara gdje živa ljubav stanuje.
( nastavak slijedi)
:(Još nema komentara