Za dva sata i malo dobre volje,možete dobiti 3 u 1 - dobro razgibano cijelo tijelo, uživanje u prirodi i ukusno i zdravo samoniklo, proljetno bilje - blagodati koje ne možete dobiti niti u jednoj teretani! Krenite kao i ja - u razgibavanje!
U rano subotnje jutro (8 h je rano?) krenite u prirodu. Meni je društvo pravio suprug i četveronožna vjerna nam pratiteljica -
Megi.
Prigodnoj obući i odjeći pridodala sam šešir (ne engleski za izlazak sa kraljicom 😁!) i obavezni modni detalj - štap i rukavice! Jutro je vjetrovito i malo prohladno, ali nije nam to smetalo - baš naprotiv, vrlo ugodno vrijeme za šetnju, vježbanje i branje šparoga - kako sam na početku i najavila - 3 u 1!
Na samom početku naše šetnje, iz grma je istrčao zec i zasigurno bio ljut što smo ga probudili. Megi je zbunjeno stajala neko vrijeme gledajući za njim (takva je u susretu sa šumskim bićima),a od mojeg slikanja zeke ništa - bio je brži u bijegu od mog prsta na fotiću! No, tek smo krenuli. Svako malo saginjem se ubrati šparogu. Zašli smo u dio koji je obrasao niskim grmićima, šparožinama, a i zemlja se slabo vidi od kamenjara!
Nismo baš previše niti ubrali šparoga, kad novo iznenađenje - dolazilo je stado koza - mali jarići mekeću i trčkaraju oko odraslih, pojedu poneku travku i zasigurno im je samo igra (i oni se razgibavaju) na pameti. Privezala sam Megi, jer žena što ide uz stado govori da joj neki pas uletio među stado pre neki dan i kozi odgrizao pola uha, pa se boji sada svakog psa! Držim Megi jednom rukom na povodcu, drugom rukom slikam pridošlice (ili smo mi pridošlice na njihovom terenu!), a jedan jarac stao na vrh kamenjara i gleda prema meni - da li mi je samo pozirao ili mi je poslao "opomenu"- nisam uspjela odgonetnuti, ali nakon slikanja krenuo je nezainteresirano dalje!
Ovu jutarnju tjelovježbu nastavila sam pentrajući se prema brdu i svako malo saginjala se ubrati šparoge. Da nisam imala rukavice, sigurno bi i malo krvi pustila za ovaj današnji ručak zavlačeći ruku u šparožinu - tako sam samo štapom mlatila o kamenje prije nego sam ubrala mladi izdanak ove zelene, gorke samonikle biljčice! I vježbanje se nastavlja - kreni uzbrdo, pa pogledaj unazad - evo, jedna ili nekoliko šparoga ostalo iza mene - ili ih nisam prije vidjela ili me baš zovu da ponovno moram prema dolje krenuti.
Ova šetnja prema gore,
pa prema dolje,
pa po kamenjaru
trajala je punih dva sata. Gledaj - lupaj štapom - sagni se - uberi - ispravi se - gledaj dalje.... I već je bilo zabrinjavajuće teško obujmiti šparoge - mac (ili svežanj) se dobrano povečavao u mojoj ruci!
U ovoj tjelovježbi stigla sam na brdo, odakle se pružao prelijep pogled na cijeli Kvarner - nebom su "plovili" neki olovni oblaci, a na moru se valjala poneka "ovčica" izazvana vjetrom! Uslikala sam koliko sam ljepše mogla i taj prizor,
a onda je trebalo krenuti put kuće. Danas me pratila sreća, pa nisam vidjela niti jednu zmiju, što nije bio slučaj svih godina do sada. Ali, naučila sam da crni gad nije opasan, pa i ne paničarim više kada ga vidim. No, prošle godine zmija koju sam vidjela imala je neke šare po tijelu i ugledavši je počela sam bježati i toliko vrištati da sam odmakla stotinjak metara od nje u istom vrištećem tonu! Nije mi bilo baš svejedno danas doći u blizinu tog mjesta, pa sam ga zaobišla u širokom luku (kao da ona zmija još tamo čeka samo mene!🤬).
I na kraju ovog današnjeg vježbanja u prirodi, izvela sam posebnu vježbu koja je bila kao točka na i - pokliznula sam se i pala na onaj dio tjela koji je dobro amortizirao udarac, da sam neozljeđena stigla kući. Hoće li se pojaviti neki "pečat" izvođenja te vježbe, vidjet ću, ali ga zasigurno neću i vama pokazati!😁
Ja sam za danas dosta vježbala u prirodi
i dovoljno šparoga ubrali
- od slijedećeg tjedna vježbanje se nastavlja u vrtu. Zato se i vi pokrenite - zima je bila dovoljno duga i ovakav način vježbanja u prirodi i na svježem zraku otjerat će sve negativnosti i u vašem tjelu dati dovoljno pozitivne energije potrebnu za novi radni tjedan.
Za kraj ove prirodne tjelovježbe - CVJETNI KOLAŽ ZA RASPOLOŽENJE!
Uživajte!
:(Još nema komentara