Možemo mi to
Kao mladu i zelenu [sada klinci kažu da sam dobra polovnjača], čudio me je, a nekad i nervirao, način na koji muški iskazuju svoje oduševljenje nama.Oni zviždici, bečenje, trzanje glavom i sta sve ne, često su me dovodili u sumnju da sa njima nije sve u redu. Tek kada su sa ženom, pa odmere svoju metu, a onda ženu, da nije slučajno primetila [kako iskrenu oči onoliko a ne ispadnu, im nikad mi nije bilo jasno]. Bože, mislim ja, Darvin nije bio u pravu, oni nisu samo drugi pol, već potpuno druga vrsta. Ok, svako voli da pogleda nešto lepo, čak i više puta, ali da to oduševljenje registruje pola ulice_
I takom kažem sama sebi, moj muž neće biti takav. Imaće oči samo za mene, meni će se diviti, davati komplimente, uvek me zvati andjele....
Onda sam se udala....
Elem, šetamo mi jednom gradom a u susret nam ide lep par. Pogledam, moj se izbečio u žensku, njen u mene.... Shvatim da je muški moto tudje-sladje. Vidim, vreme je za neku strategiju. Napravim plan i počnem sa primenom.
Ide nam u susret lepa devojka. I. pre nego što je moj dragi primetio, ja mu je pokažem rečima:" Vidi mili što je lepa, da joj nije te novogodišnje šminke bila bi savršena"... I tako slično par puta..
Jednog dana, dolazi moj dragi kući i kaže mi:" Nije mi jasno, kako lepe žene celokupni utisak pokvare sitnim stvarima. Vidim jednoj izrastak na kosi 2 prsta, drugoj zarozane čarape ili nosi garderobu za noćni provod ujutru, utegla se u steznik pa jedva hoda, brusom ih podigla do brade.... Ma , da mi nisi ti onim svojim komentarima, pokvarila najveće muško uživanje [sem fudbala}?
Ja se kao uvredim:" Dušo, pa ti znaš da nikad nisam bila protiv...."
:(Još nema komentara