Pašteta je dugo, dugo krasila srednjevjekovne stolove i gozbe. Staro i nikada zaboravljeno jelo.
- Objavljeno:
- 31.03.2008.
Nasjeckano meso i mast zatvoreni u tijestu i u dobro zamašćenoj posudi, često je jelo.Pašteta je prešla dug put do paštete u konzervi. Gotovo da i ne pomislimo kako pašteta nekada nije bila konzervirani namaz koji se samo namaže na kruh. Namaz brzinskih gableca, pauza na poslu, carica gradilišta i studenske prehrane.
Znala se pojaviti i u tubi što više ne serviraju ni astronautima.
Da me nisu prijatelji nautičari prije par ljeta pozvali na barku, gotovo da se ne bih ni sjetio konzerve paštete. Nautičari su čudna vrsta. Bez obzira koliko im jahta ima metara i koliko viška novca imaju, naučili su me na nešto davno zaboravljeno. Na prekrasno jelo, zaokruženi obrok u kojem sam kao srednjoškolac uživao u raznim kampovima i gradovima u kojima su se održavale "ljetne igre" i ostale priredbe. Taj se nautički ručak, doručak sastojao od vruće paštete i prekrasnih vrućih rajčica. Okus otopljene paštete namazane na kruh poklopcem i sočnog pomidora opranog u moru ne bih dao ni za...sto pržola. Od tada kad sam negdje sam, bez obitelji, potajno kupim paštetu u konzervi i onako je debelo je namažem na kruh. Koji užitak!
Povjesničari hrane za pâté - paštetu pišu da su joj se od ranog srednjeg vijeka proširili i narasli i značenje i upotreba. Nekad je pašteta bila redovito tijesto, pita napunjena mesom, ribom ili povrćem. Zatvorena u svoju kutiju od tijesta pekla bi se u pećnici, a jela topla ili hladna. Tijesto je služilo da je drži na okupu i kažu da se nije jelo. Vjerojatno je ostalo služinčadi. Pašteta je godinama dobijala i drugo značenje po kojem ga i danas češće spominjemo. Pašteta je postala ono unutar tijesta, ispuna, punjenje. U tom trenutku gotovo da nema više razlike između termina pâté i terrine. A kako je pašteta evoluirala u tom smjeru, sestra u tijestu polako dobiva novi termin - Pâté en Croûte.
Srednjevjekovne su kuharice prepune recepata za paštete ili mesne pite. Nasjeckano meso i mast zatvoreni u tijestu i u dobro zamašćenoj posudi, često je jelo. A danas se pašteta gotovo u potpunosti okrenula raznim jetricama. Kako od telećih tako i od peradi. Kao da smo zaboravili da pašteta nije nužno jetrena. A jedno je sigurno, većinu je pašteta lakše napraviti nego što ste možda pomislili.
Suvremene paštete imaju malo masti u sebi. A nekad je u tom "mračnom srednjem vijeku" omjer mesa i masti bio 2:1 da bi se dobio bogati okus koji se topi u ustima. Najčešće su se koristile svinjetina i junetina koje obilno proizvode želatinu. Zbog masti bile su i više začinjene nego druga jela. A kao i danas, kuhale su se u vodenim kupkama na niskim temperaturama.
Na kraju se pašteta potpuno približila terini koja se kuha u kalupu, modlici po kojoj je dobila i ime. Terina je danas jelo u kojem su sastojci redovito grublje mljeveni, a također se stavlja u vodenu kupku. Poželjno je terinu i pritisnuti nečim teškim, dok se hladi.
Vratimo se našoj svakodnevnoj bezrazložno ukusnoj pašteti iz konzerve. Kakva joj je sudbina?
Sudeći po vijestima iz turističkih odredišta - jadna. Eto u Makarskoj razmišljaju o zabrani konzumiranja hrane na plažama. Domišljata TV novinarka odmah je to prevela kao zabranu paštete na plaži. Odmah se sjetila paštete. To je bila prva i prava asocijacija. Plaža - pašteta!
Pašteta na
plaži dio je našeg kolektivnog djetinjstva. Okus koji se ne zaboravlja. Okus
koji je preživio kulinarske trendove i političke sustave. I zato zahvalimo se
pašteti iz konzerve i zamolimo turističku zajednicu da nam na plažama postave
stolove - za mazanje pašteta. Pašteta nas je održala - njojzi hvala.
Autor slike: ddot.
Tagovi ( Što su tagovi? )
Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!
5 komentara
-
-
#1 31.03.2008., Umag-0280
- Nemam baš malo godina, ali za cijelo vrijeme svog životnog postojanja, uglavnom pamtim samo JETRENE paštete. Moje pitanje glasi (bog zna kome upućeno): Zašto danas sve, ali apsolutne sve paštete imaju jednak okus? Pamtim dane svoga djetinjstva i klasičan doručak u (do izgradnje vikendice mojih roditelja) ljetnom odmaralištu (kao iz filmova) koji se uglavnom sastojao od kruha, čaja i -paštete, Gavrilovićke, najbolje od najboljih. Onda su došle paštete u crijevu, miris i okus…da ti se zavrti u glavi od užitka, malo tamnije nijanse, opojnog mirisa i okusa.Kupovale su se na dkg (ili danas dag), onako na komad.Onda sam otkrila kokošju paštetu, specifičnog okusa, pa riblju, još specifičniju. Od onda je prošlo malo više godina (a zbog preskakanja doručka, niti pašteteta više nije bilo) i najednom – bez obzira na pakiranje ( danas me više ne treba brinuti nedostatak onog nožića za konzerve, sve su sa “repićem” koji se samo odigne) sve imaju isti plastičan okus. Bez obzira na proizvođača, pakiranje, vrstu, cijenu.Zbog toga mi je istinski žao.
-
-
-
#2 01.04.2008., Mema
- Pridružila bih se ovom ljepom razmišljanju o pašteti ali i o minulim vremenima u skladu s mojim godinama. I ja pamtim sve to, no meni i suprugu u sjećanju je ipak ostao onaj pravi, pravcati starinski – šmirvuršt…....bila je to iskonska jetrena pašteta, osebujnog okusa i mirisa i tamne boje…..šteta što je više nema….....
-
-
-
#3 04.04.2008., pamperina
- pasteta argeta je totalno drugacijeg okusa
-
-
-
#4 05.04.2008., roler
- Pamperina,ja se ne bih složila s tobom.Moj brat je obožavao tu paštetu i samo je tu jeo i stalno mi je govorio da mu ni jedna nije kao ta.Jednom sam ju probala i zaključila da je ista kao i sve ostale i da nije vrijedno platiti ju duplo skuplje.Dobro,možda ju moje nepce u tom momentu nije registriralo kao bolju od drugih ali ipak mi se nije razlikovala po ničemu od drugih koje konzumiram.Najviše volim domaću(doduše ne radim ju prečesto) od pilećih jetrica koju sama napravim.Radim manju količinu tako da mi baš ne stoji predugo u hladnjaku.
-
-
-
#5 07.04.2008., 12345678
- Nisu bas sve istog okusa.ima pasteta i pasteta.kod argete koju .moji najvise vole ne svidja mi se njena kompaktnost,malo je tecnija i nije nekako mazna.ja sam najvise volela Carnex pastetu,koja nije sada istog okusa.Sada reklamiraju novu mozda je ta ista kao ona stara.Secate li se stiroporske ambalaze od koje sam ja pravila serpice i tanjurice za moju kuhinju.Ne volim riblju,onu u tubi.nase fabrike se trude ali treba dosta vremena i mi nemamo mnogo tradicije u pravljenju pasteta.Zna se gde se prave najbolje pastete.Mozda ajvar i paprika .Volim jedni djacku.Kad smo bili deca isli smo svake nedelje na Dojranskom jezero.Pko sedam sati bilo je fajront kupanje,sve stvari su bili spremljeni u autu a na prtljazniku(plavog PEZEA) su nas cekale po dva parceta hleba namazanim carnexom(rastopljene od vrucine) i dva parceta paradajza.I onako mokri,juris,lapas i u ulazis u auto.Koji dozivljaj!!!A kupaci kostim stoi na anteni stoi zaboravljen do Strumici.Onda smo jurili kuci da gledamo “Igre bez granice”Koja vremena”?A
-
Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!
Moje akcije
Preporučeni sadržaji
Klub Coolinarika
Cool Chef
monchislava- Zagreb, Hrvatska
Svojim maštovitim i raznovrsnim receptima, fantastičnim slikama i zaraznim optimizmom, monchislava je osvojila titulu Cool Chefa za lipanj. Sve čestitke!

![[REGISTRIRAJ SE]](/css/cssimg/buttons/registriraj_se.gif)
