Plavuša u Mardan Palacu

Turska je zemlja koja me je osvojila na prvi pogled.

Nikad prije (a ni poslije) na svojim putovanjima nisam srela ljude koji su toliko srdačni i ljubazni. Turci su vam uvijek spremni pomoći, pokazati put, popričati s vama. Bez nekog posebnog razloga. Samo zato jer ste u njihovoj zemlji i samo zato jer to mogu. Čak i kad kupujete, kad se cjenkate, ako od trgovine i ne bude ništa, isprate vas sa smješkom , tako da se poželite vratiti natrag.

Za našeg posljednjeg putovanja u Istambul, prošle godine, odsjeli smo u Four Seasonsu u Sultanahmetu, hotelu koji se nalazi na dva koraka od Aja Sofije i Blue Mosque. Luksuzni hotel se savršeno uklopio u Sultanahmet. Nasuprot je Aja Sofije čija  sa čijeg vas minareta ujutro budi hodžino pjevanje (neka mi bude oprošteno ako hodža nije taj koji pjeva sa minareta)! Ili sa minareta Blue Mosque, ne znam, nije ni važno...znam da je čarobno!

Nakon nekoliko dana provedenih u Istambulu letimo za Antalyu, u  hotel-resort Mardan Palace. To je mjesto gdje stanuju princeze koje spavaju na zrnu graška (pa ako njurgaju da ih žulja bude uklonjeno smjesta), mjesto gdje prinčevi koji su nekim nesretnim slučajem postali žabe, opet postaju prinčevi, mjesto gdje svakog časa očekujete da ćete u daljini vidjeti krdo bijelih jednoroga, jednom riječju Mardan je bajka. Mjesto gdje su se skupili svi ovozemaljski užici. Hrana, cvijeće, sunce, more, bazeni, spa, sve zamotano u nevjerojatnu uslugu ljudi koji rade u Mardan Palacu.

Na ulasku u Mardan Palace dočekala nas je djevojka i na tečnom hrvatskom zaželila nam je dobar dan i ugodan boravak. Istog trenutka iz ruku nam je nestala sva prtljaga, zamoljeni smo samo za putovnicu i ostalo je bila njihova briga. Smjestili su nas u naslonjače, poslužili koktelima dok smo  čekali da se obavi čekiranje i dok smijeste našu prtljagu u apartman. Luksuz je to o kojem sam do tog trenutka samo čitala i pitala se da li stvarno i postoji.

Cijeli kompleks ima njevjerojatnih 24 000 m kvadratnih bazena, i završava privatnom plažom na koju je nanesen bijeli kvarcni pijesak.

 Kada smo prvog jutra sišli na doručak, skoro nas je razum napustio. Ogromna sala gdje možete naći sve, ali baš sve što tog trenutka možete smisliti. Francuska, talijanska, japanska, turska, kineska....kuhinja. Ono što nije gotovo spremit će za vas brigada chiefova koja sprema pred vama sve što im kažete. Istog se trenutka pretvaramo u razmažena derišta. Gledam muža kako naručuje omlet. Već sam se zabrinula da će zaželiti omlet sa tri kapi zmijskog znoja i nekoliko listića zlata. Taj doručak , to mjesto  vas pretvara u monstruma.

Klima u Antalyi je užasna, dočekalo nas je 42 stupnja i užasna vlaga, tako da imate neprestano potrebu biti u bazenu. Koliko god puta da se na dan bacite u bazen kad god izađete dočekat će vas novi , suhi ručnik na vašoj ležaljci sa malim smotanim mokrim i hladnim ručnikom da se osviježite. Dovoljno je reći da cijeli hotel ima 500 soba i nekoliko apartmana i 1500 zaposlenih, koji se cijelo vrijeme brinu o vama , a da ih nikad ne sretnete, osim onih koje morate.  Ljudi su nevjerojatno i iskreno ljubazni, iako je vani nesnosnih 40 i više stupnjeva ( ne mogu a da ne povučem paralelu s našom obalom, koja je najljepša na svijetu, ali ostalo....). Mardan je mjesto koje vas cijeloga obuzme, obgrli, zamota u pokrivač od ružičastog perja i tetoši.

Eto, poslala sam vam jednu malo razglednicu sa mog posljednjeg odmora iz mjesta u kojem se jedna plavuša uopće ne ističe svojom bojom kose.